Globalno energetsko tržište potresa novi sukob na relaciji Washington – Irving (sjedište Exxona). Američki predsjednik Donald Trump, u svom prepoznatljivom stilu, javno je napao čelnika ExxonMobila, Darrena Woodsa, optuživši ga da se “igra previše pametno” u vezi s planovima za obnovu naftne industrije u Venezueli.

Sastanak koji je pošao po zlu

Sve je počelo na sastanku u Bijeloj kući održanom u petak, 9. januara 2026., gdje je Trump okupio lidere 20-ak naftnih kompanija. Njegov plan je jasan: nakon vojnog svrgavanja Nicolása Madura početkom godine, SAD žele potpunu kontrolu nad prodajom venezuelanske nafte kako bi cijenu barela spustili na 50 dolara.

Međutim, Darren Woods je bio jasan. Podsjetio je predsjednika da je ExxonMobilu imovina u Venezueli oduzeta već dva puta te da su trenutni zakonski i komercijalni okviri u toj zemlji takvi da je ona “neinvestabilna”.

– Ako pogledate komercijalne konstrukte i okvire koji su danas na snazi u Venezueli, ona je danas neinvestabilna. Potrebne su drastične promjene zakona o ugljikovodicima i čvrste garancije prije nego što pošaljemo ljude na teren – poručio je Woods.

Trumpova prijetnja: “Imam ih još 25 u redu”

Trumpu se oprez najmoćnijeg naftaša nije nimalo svidio. Obraćajući se novinarima u avionu Air Force One, otvoreno je zaprijetio.

– Nije mi se svidio odgovor Exxona. Igraju se previše pametno. Imamo toliko onih koji žele ući tamo, vjerovatno ću Exxon izbaciti iz svega. Ne trebaju mi oni, imam 25 drugih kompanija koje čekaju u redu – rekao je Trump.

Šta kaže tržište?

Iako Trump obećava “totalnu sigurnost” investitorima i tvrdi da će naftne kompanije uložiti preko 100 milijardi dolara, analitičari su skeptični.

• Stanje infrastrukture: Satelitske snimke iz januara 2026. pokazuju katastrofalno stanje venezuelanskih postrojenja – curenja metana su na rekordnim nivoima, a obnova bi mogla trajati godinama.

• Pravni rizici: Trump je potpisao izvršnu uredbu kojom štiti prihode od nafte od starih povjerilaca, što dodatno plaši velike korporacije koje žele naplatiti stare dugove.

Dok kompanije poput španskog Repsola pokazuju veću dozu optimizma, američki divovi ostaju oprezni. Sukob Trumpa i Woodsa šalje jasnu poruku: Bijela kuća želi brze rezultate i jeftinu energiju, dok naftni sektor traži čvrsta pravila igre koja u haotičnoj Venezueli još uvijek ne postoje.

Pitanje koje ostaje za investitore: Hoće li ovaj sukob dodatno destabilizirati cijene nafte na tržištu ili će Trumpov “poker” u Caracasu na kraju ipak donijeti priželjkivano pojeftinjenje goriva?

Preuzimanje teksta dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba

The post Sukob Trumpa i prvog američkog naftaša: Vrijedi li ulagati u Venezuelu appeared first on Biznis Info.

Većina te sirove nafte je teška i sumporasta, odnosno viskozna i gustog sastava, što je dovoljno drugačije od tradicionalne “lake” nafte da utiče i na trgovinu i na preradu širom svijeta.

Šta znači “teška nafta”?

• Teška nafta: gusta, visoka koncentracija sumpora i metala, teža za preradu – ogromne količine u Venezueli.

• Laka nafta: tanja, s nižim udjelom sumpora, jednostavnija za preradu u goriva poput benzina i dizela – takva je nafta koja se proizvodi u SAD-u ali i većinom u arapskim zemljama.

Teška nafta često se prodaje po nižoj cijeni jer zahtijeva više tehnologije i troškova da bi se preradila u korisne derivate.

Venezuela je posebno poznata po nafti iz Orinoco pojasa, gdje se nalazi veliki dio njenih rezervi, uključujući one izuzetno teške (extra heavy) vrste.

Zašto teška nafta treba SAD-u?

Iako je SAD jedan od najvećih proizvođača nafte na svijetu, velika većina američke nafte je laka – rezultat intenzivne proizvodnje iz škriljaca. Ta lagana nafta se često izvozi, jer domaće rafinerije nisu uvijek optimalno projektovane za njenu preradu.

• PROČITAJTE JOŠ – Venezuela šalje SAD-u naftu vrijednu 2,8 milijardi dolara

Međutim, većina američkih rafinerija – posebno na obali Meksičkog zaljeva – projektovana je da preradi tešku, sumporastu sirovu naftu, upravo onakvu kakvu Venezuela ima i proizvodi.

Oko 70% kapaciteta rafinerija u SAD-u najbolje funkcioniše kada u sirovu mješavinu ulazi teža nafta koja im omogućava efikasnu proizvodnju dizela, goriva za avione, asfaltne baze i druge derivate.

Drugim riječima, iako SAD proizvodi više nafte nego ikada, njene rafinerije “vole” tešku naftu – jer su ta postrojenja projektovana prije ekspanzije proizvodnje u SAD-u i dugo su se oslanjala na uvoz teških sirovina iz Latinske Amerike i drugih regija.

Gdje se ta nafta prerađuje u SAD-u?

Neke od ključnih rafinerija koje mogu preraditi venezuelansku tešku naftu nalaze se na Gulf Coastu (Gulf Coast) u saveznoj državi Teksas i Luizijana.

Primjer: Phillips 66 ima rafinerije u Lake Charlesu i Sweenyu (Texas) koje su sposobne obrađivati tešku venezuelansku sirovu naftu.

Ove i slične jedinice su opremljene takozvanim coking i cracking procesima, koji omogućavaju razbijanje gustih molekula teške nafte u lakše frakcije pogodne za dizel i druge gorive proizvode.

Zašto SAD i dalje uvozi tešku naftu?

• Geografska blizina Venezuele čini ovu naftu privlačnom kao izvor koji se može relativno brzo isporučiti.

• Teška nafta se često prodaje s popustom, što može smanjiti troškove sirovina za rafinerije.

• Kada Venezuela zbog sankcija ili proizvodnih problema smanji izvoz, to utječe na rafinerijske ulaze i može povećati troškove proizvodnje goriva u SAD-u.

Ukratko

1.  Teška nafta nije “loša” nafta – ona je drugačija vrsta sirove sirovine koja zahtijeva specijaliziranu preradu.
2. Američke rafinerije su mnoge decenije projektovane baš za tu preradu, pa imaju dobru “podudarnost” s vrstom nafte koju Venezuela ima.
3. To objašnjava zašto, čak i kad SAD proizvodi mnogo svoje nafte, i dalje treba velike količine teške nafte iz inostranstva – uključujući Venezuelu.

Preuzimanje teksta dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba

The post Šta je “teška nafta” koju ima Venezuela i zašto baš ona treba SAD-u appeared first on Biznis Info.

Trump je naveo da će ta količina nafte biti isporučena američkim lukama, gdje bi se prodavala po tržišnim cijenama, dok bi prihodi od prodaje bili pod kontrolom američke strane, uz tvrdnju da bi korist od tog aranžmana trebali imati i SAD i Venezuela.

Prema njegovim riječima, riječ je o nafti koja je ranije bila ograničena sankcijama i logističkim problemima, zbog čega je velik dio proizvodnje ostajao neiskorišten ili skladišten bez mogućnosti plasmana na međunarodno tržište.

Cijene nafte pale nakon najave

Tržišta su na Trumpovu izjavu reagovala gotovo odmah. Cijene sirove nafte zabilježile su pad, jer investitori očekuju povećanje ponude na američkom i globalnom tržištu, što bi moglo ublažiti pritiske na cijene energenata.

Analitičari procjenjuju da bi količina od 30 do 50 miliona barela, zavisno od tržišnih cijena, mogla imati vrijednost od oko 2,8 milijardi dolara, što ovu najavu čini jednom od značajnijih energetskih vijesti u posljednje vrijeme.

Širi geopolitički i ekonomski kontekst

Ova izjava dolazi u trenutku pojačanih političkih i ekonomskih tenzija u Venezueli, ali i u vrijeme kada globalno tržište nafte pokušava pronaći ravnotežu između smanjene proizvodnje pojedinih zemalja i usporavanja potražnje u dijelu svjetske ekonomije.

Iako detalji potencijalnog aranžmana još nisu poznati, najava je dodatno otvorila pitanja o budućnosti sankcija, kontroli nad prihodima od energenata i mogućim dugoročnim posljedicama po globalno tržište nafte.

The post Venezuela šalje SAD-u naftu vrijednu 2,8 milijardi dolara appeared first on Biznis Info.