Detalji transakcije zasad nisu objavljeni, ali prema navodima američkih zvaničnika, očekuje se da će nove prodaje uslijediti u narednim danima i sedmicama. Ova informacija dolazi u okviru šire strategije Washingtona vezane za upravljanje i kontrolu prihoda od sankcionisane venecuelanske nafte.

Šira strategija prodaje nafte

Bijela kuća je ranije saopštila da planira prodaju desetina miliona barela venecuelanske nafte, uz oslanjanje na američke energetske kompanije kako bi se djelimično obnovila zapuštena naftna infrastruktura u Venecuela.

Prema dostupnim informacijama, prihodi od prodaje nafte biće pod nadzorom američke vlade, dok će se njihova raspodjela između venecuelanskih interesa, američkih kompanija i same savezne vlade vršiti prema odlukama Washingtona.

Američke kompanije oprezne prema ulaganju

Američki predsjednik se prošle sedmice sastao sa rukovodiocima vodećih američkih naftnih kompanija u Bijeloj kući, gdje se razgovaralo o mogućim ulaganjima u Venecuelu, ali i o rizicima poslovanja u toj zemlji.

Izvršni direktor kompanije ExxonMobil, Darren Woods, tom prilikom je podsjetio da je imovina te kompanije u Venecueli bila zaplijenjena tokom ranijih talasa nacionalizacije, ocijenivši da bi eventualni povratak na tržište zahtijevao značajne promjene u pravnom i institucionalnom okviru zemlje.

Woods je Venecuelu opisao kao tržište koje trenutno nije pogodno za ulaganja, dok se ne uspostave stabilniji zakonski i komercijalni uslovi.

Geopolitički i energetski kontekst

Prodaja venecuelanske nafte pod američkim nadzorom predstavlja dio šireg geopolitičkog i energetskog preslagivanja, u kojem SAD nastoje kontrolisati tokove prihoda od energenata iz zemalja pod sankcijama, istovremeno ispitujući mogućnosti za djelimičnu reintegraciju tih tržišta u globalni energetski sistem.

Očekuje se da će naredni potezi Washingtona, kao i reakcije međunarodnih energetskih kompanija, dodatno definisati budući odnos SAD-a prema venecuelanskom naftnom sektoru.

Preuzimanje teksta dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba

The post SAD prodale venecuelansku naftu vrijednu 500 miliona dolara appeared first on Biznis Info.

Međutim, detaljna analiza uglednog specijaliziranog portala The War Zone pokazuje da za ovakve tvrdnje ne postoje pouzdani dokazi.

Odakle je potekla priča?

Prema pisanju The War Zonea, cijela priča potekla je iz viralnih objava na društvenim mrežama, prvenstveno sa TikToka i platforme X, gdje se pojavljuju tvrdnje da su pripadnici obezbjeđenja bili dezorijentisani, krvarili iz ušiju ili naglo gubili kontrolu – što je protumačeno kao posljedica upotrebe “soničnog oružja”.

Važno je naglasiti da:

• ne postoji zvanična potvrda Pentagona

• nema nezavisno verifikovanih snimaka

• ne postoje pouzdani izvještaji sa terena koji bi potvrdili ove navode

Šta kažu stručni izvori?

Autori The War Zonea ističu da niti jedan kredibilan izvor nije potvrdio da su američke snage, uključujući Delta Force, koristile bilo kakvo nepoznato ili eksperimentalno sonično oružje u Venecueli.

Portal podsjeća da su Sjedinjene Američke Države decenijama razvijale različite nesmrtonosne i usmjerene energetske sisteme, poput:

• LRAD-a (Long Range Acoustic Device)

• Active Denial Systema

• standardnih taktičkih sredstava poput šok-bombi (flashbang)

Međutim, nijedan od ovih sistema nije potvrđen kao korišten u ovom slučaju, niti postoji dokaz da bi oni mogli proizvesti efekte kakvi se opisuju u viralnim objavama.

Ključni zaključak

Zaključak The War Zonea je jasan: Tvrdnje o “misterioznom soničnom oružju” nisu potkrijepljene činjenicama.

Riječ je o neprovjerenoj viralnoj priči, koja se brzo proširila bez ikakvog čvrstog dokaza, a zatim preuzimana i dodatno dramatizovana na pojedinim portalima.

Presuda fact-checka

❌ Ne postoje dokazi da je u Venecueli korišteno “misteriozno sonično oružje”.
✔️ Postoje dokazi da se radi o viralnoj tvrdnji bez potvrde iz zvaničnih ili nezavisnih izvora.

Preuzimanje teksta dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba

The post Fact-check: Jesu li Amerikanci u Venecueli koristili sonično oružje? appeared first on Biznis Info.

Iako se informacije u ovakvim situacijama često pojavljuju prije zvaničnih potvrda, jasno je da tenzije između Washingtona i Caracasa nisu novost, već kulminacija višedecenijskog političkog, ekonomskog i geopolitičkog sukoba.

Kako je sve počelo?

Korijeni sukoba sežu još u krajem 1990-ih, dolaskom Huga Cháveza na vlast, kada Venecuela kreće putem:

• snažnog državnog intervencionizma

• nacionalizacije ključnih sektora, posebno nafte

• otvoreno antiameričke vanjske politike

SAD su Venecuelu decenijama posmatrale kao strateški važnu zemlju zbog ogromnih rezervi nafte, najvećih potvrđenih na svijetu.

Nafta – srž problema

Venecuela posjeduje najveće dokazane rezerve nafte na svijetu, ali je pod vlašću Cháveza i kasnije Nicolása Madura doživjela kolaps proizvodnje zbog lošeg upravljanja, sankcija, odlaska stranih kompanija i urušene infrastrukture.

SAD su uvele oštre sankcije venecuelanskom naftnom sektoru, pokušavajući ekonomski slomiti vlast u Caracasu i potaknuti političke promjene.

Optužbe za trgovinu drogom i kriminalni aspekt sukoba

Sukob između Sjedinjene Američke Države i Venecuela posljednjih godina dobio je i ozbiljnu sigurnosno-pravosudnu dimenziju, nakon što su američke vlasti podigle optužnice protiv visokih zvaničnika u Caracasu, uključujući i predsjednika Nicolás Maduro.

Washington već godinama tvrdi da je dio venecuelanskog državnog aparata povezan s međunarodnim narkokartelima, optužujući Madurov režim da je omogućio krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike prema Sjevernoj Americi i Evropi. Američke agencije tvrde da je Venecuela postala ključna tranzitna ruta za drogu, posebno zbog slabe kontrole granica i političke zaštite kriminalnih mreža.

Maduro i venecuelanske vlasti ove optužbe oštro odbacuju, tvrdeći da je riječ o politički motivisanim optužbama kojima se pokušava delegitimizirati vlast u Caracasu i opravdati pritisak, sankcije i eventualne vojne mjere.

Ovaj aspekt dodatno komplikuje odnose, jer sukob više nije samo pitanje ideologije, izbora i sankcija, već se predstavlja kao borba protiv organizovanog kriminala, što Washington koristi kao argument za pojačane sigurnosne aktivnosti u regionu.

Politička borba i sankcije

Washington ne priznaje legitimnost izbora na kojima je Maduro ostao na vlasti, dok je godinama podržavao opozicione figure kao alternativu vlasti.

Sankcije su uključivale:

• zabranu izvoza nafte

• zamrzavanje državnih sredstava

• finansijska ograničenja

• diplomatsku izolaciju

Iako su sankcije formalno usmjerene protiv režima, najveći teret snijelo je stanovništvo, što je izazvalo jednu od najvećih migracijskih kriza u Latinskoj Americi.

Zašto tenzije rastu upravo sada?

Postoji nekoliko ključnih razloga:

1️⃣ Globalna energetska kriza

Rat u Ukrajini i poremećaji na tržištu energije ponovo su učinili venecuelansku naftu geopolitički relevantnom.

2️⃣ Regionalna nestabilnost

Venecuela ima otvorene teritorijalne sporove i napete odnose sa susjedima, što dodatno komplikuje sigurnosnu sliku.

3️⃣ Velike sile u pozadini

Venecuela ima bliske veze s Rusija, Kina i Iran, što je čini dijelom šireg globalnog nadmetanja.

U tom kontekstu, svako jačanje vojnog pritiska dobija šire značenje od bilateralnog sukoba.

Da li je vojna eskalacija realna?

Direktni vojni sukob velikih razmjera smatra se malo vjerovatnim, ali su realni:

• ograničene vojne operacije

• ciljani udari

• demonstracije sile

• pojačani pritisci i prijetnje

Takvi potezi često imaju političku i psihološku svrhu, a ne cilj potpune promjene režima silom.

Šta bi to značilo za svijet?

Svaka ozbiljnija eskalacija u Venecueli imala bi posljedice po cijene nafte, stabilnost Latinske Amerike, migracione tokove i odnose velikih sila.

Zbog toga međunarodna zajednica pažljivo prati razvoj situacije, dok se diplomatski kanali i dalje smatraju ključnim alatom.

Zaključak: Eskalacija dugotrajne krize

Sukob između SAD-a i Venecuele nije iznenadna kriza, već dugotrajan proces u kojem se prepliću nafta, ideologija, sankcije i globalna geopolitika.

Aktuelne vijesti o vojnim aktivnostima treba posmatrati u tom širem kontekstu – kao dio kontinuiranog pritiska i nadmetanja, a ne nužno kao početak otvorenog rata.

The post Zašto su SAD i Venecuela u sukobu – i šta sada možemo očekivati? appeared first on Biznis Info.

Za mnoge se nameće isto pitanje: kako je država s tolikim prirodnim bogatstvom završila u siromaštvu, inflaciji i masovnim migracijama?

Zemlja s više nafte nego Saudijska Arabija

Venecuela raspolaže s više od 300 milijardi barela potvrđenih rezervi nafte, što je više nego Saudijska Arabija. Decenijama je bila jedna od najbogatijih zemalja Latinske Amerike, s jakom srednjom klasom, stabilnom valutom i snažnim javnim sektorom.

Nafta je činila i do 95 posto izvoza i bila glavni izvor državnih prihoda. Upravo tu leži i prvi veliki problem, piše BiznisInfo.ba.

Potpuna zavisnost od jednog resursa

Venecuela je postala klasičan primjer tzv. “prokletstva resursa” – ekonomskog fenomena u kojem zemlje bogate prirodnim resursima zanemaruju razvoj drugih sektora.

Industrija, poljoprivreda i privatni sektor postepeno su slabili, dok je država gotovo u potpunosti zavisila od prihoda od nafte. Kada su cijene nafte pale, sistem se počeo urušavati.

Nacionalizacija, populizam i urušavanje institucija

Ključni preokret desio se tokom vladavine Huga Cháveza, a kasnije i Nicolása Madura. Država je nacionalizovala veliki dio ekonomije, uključujući energetiku, banke, industriju i trgovinu.

Naftna kompanija PDVSA, nekada jedna od najefikasnijih državnih kompanija u svijetu, pretvorena je u politički alat. Stručnjaci su zamijenjeni partijskim kadrovima, investicije su presušile, a proizvodnja je drastično pala.

Istovremeno su uvedene kontrole cijena i valuta, što je dovelo do nestašica osnovnih proizvoda, crnog tržišta i kolapsa privatnog sektora.

Sankcije su pogoršale krizu, ali je nisu stvorile

Američke i međunarodne sankcije, posebno one uvedene nakon 2017. godine, dodatno su pogoršale stanje. One su ograničile izvoz nafte, pristup finansijskim tržištima i strane investicije.

Međutim, važno je naglasiti da je ekonomski kolaps započeo prije sankcija. Sankcije su ubrzale pad, ali osnovni problemi leže u lošem upravljanju, korupciji i urušavanju institucija.

Hiperinflacija i bijeg stanovništva

Venecuela je godinama imala jednu od najviših stopa inflacije u historiji, koja je u jednom trenutku mjerena u milionima posto godišnje. Nacionalna valuta praktično je izgubila vrijednost, a plate su postale simbolične.

Rezultat je bio masovni egzodus: više od 7 miliona ljudi napustilo je zemlju, što predstavlja jednu od najvećih migracionih kriza u savremenom svijetu.

Nafta kao taoc politike

Najnoviji sukobi sa SAD-om, uključujući zapljenu tankera, pokazuju da venecuelanska nafta i dalje ima geopolitičku vrijednost, ali država nema institucionalnu i ekonomsku snagu da je pretvori u razvojni alat.

Dok druge zemlje bogate naftom koriste prihode za diverzifikaciju ekonomije, ulaganja i stabilizacione fondove, Venecuela je decenijama koristila naftu za kratkoročno političko preživljavanje.

Pouka za druge zemlje

Priča o Venecueli često se navodi kao upozorenje: prirodna bogatstva sama po sebi ne garantuju prosperitet. Bez stabilnih institucija, odgovorne fiskalne politike i diversifikovane ekonomije, čak i najbogatije resurse moguće je pretvoriti u teret.

Venecuela danas ima naftu, ali nema kapital, povjerenje, institucije ni stabilan sistem. I upravo zato ostaje jedan od najdramatičnijih primjera ekonomskog sloma u modernoj historiji.

Zašto se Venecuela ponovo sukobljava sa SAD-om

Najnovija kriza između Venecuele i Sjedinjenih Američkih Država, uključujući zapljenu tankera s naftom, rezultat je kombinacije sankcija, geopolitičkih interesa i pokušaja zaobilaženja ograničenja u izvozu energenata.

SAD već godinama primjenjuju sankcije protiv venecuelanskog naftnog sektora kako bi izvršile pritisak na vlasti u Caracasu, prije svega s ciljem političkih promjena i ograničavanja prihoda režima Nicolása Madura. U takvim okolnostima, Venecuela pokušava izvoziti naftu preko posrednika, “sive” flote tankera i alternativnih trgovačkih kanala, što često dovodi do pravnih sporova i intervencija.

Zapljena tankera dio je šire američke strategije kontrole i provođenja sankcija, ali i poruka tržištima da će se pokušaji zaobilaženja ograničenja sankcionisati. Istovremeno, kriza otkriva paradoks: iako Zapadu venecuelanska nafta može biti potrebna u trenucima globalnih energetskih poremećaja, politički i pravni okviri i dalje ograničavaju njeno slobodno prisustvo na tržištu.

U suštini, aktuelni sukob nije samo pitanje nafte, već borba za kontrolu tokova energije, uticaja u Latinskoj Americi i političkog legitimiteta vlasti u Venecueli – pri čemu ekonomiju zemlje i dalje najviše pogađaju posljedice dugogodišnje izolacije i nestabilnosti.

Preuzimanje teksta dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba

The post Kako je država s najviše nafte na svijetu potonula u siromaštvo appeared first on Biznis Info.

Stopa inflacije veoma je važna jer utiče na finansijsku situaciju, na hipotekarna plaćanja, štednju i cijene.

Nizak, predvidiv rast inflacije je najbolji za sve. Globalna stopa rasta inflacije je okvirno oko 3,6 posto, pokazuju podaci MMF-a. Ali ako je inflacija previsoka ili varira kompanije teško mogu da odrede cijene, a potrošačima je teško da planiraju svoje finansije.

Ukoliko cijene skoče drastično za kratko vrijeme nećete moći da kupite onoliko robe koliko ste mogli ranije u onda će biti teško da se vidi kolika je vrijednost valute novca države u kojoj se to dešava.

Na vrijednost valute neke zemlje utiču i politička i ekonomska stabilnost, zato ne čudi da su u vrhu liste Venecuela, Zimbabve i Južni Sudan. Kriza koja je pogodila Venecuelu uticala je na skok inflacije, koji je u aprilu iznosio 300.000 posto u aprilu. Previranja koja su i dalje jaka ukazuju da će ona vremenom sve više rasti, a MMF je procijenio da će do kraja godine stopa inflacije skočiti na 10 miliona posto.

Stopa inflacije u Zimbabveu je nešto ispod 176 posto, ali postoji mogućnosti da se poveća i opet bude visoka kao u vrijeme najveće krize u toj zemlji prije deset godina. Već rastu cijene osnovnih životnih namirnica kao što su hljeb, gorivo i lijekovi.

Predsjednik Zimbabvea Emerson Mnangagva obećao je da će stabilizovati ekonomsku krizu kada je preuzeo vlast od Roberta Mugabea 2017. godine, ali čini se da ekonomska tek treba da se popravi.

Zahid Husain, vodeći ekonomista Svjetske banke kaže da su ekonomski rast i politička stabilnost duboko povezani.

“Ali nisu svi oblici političke stabilnosti podjednako dobri, mnogo toga zavisi od stepena u kojem se stabilnost pretvara u dobro upravljanje”, objašnjava Husein, prenosi Capital.

The post Venecuela zemlja sa najvećom inflacijom appeared first on Biznis Info.

Iako je više diversifikovana od ekonomije Venecuele koje je ovisna o nafti, Turska je trenutno na veoma sličnom putu političkih smjernica koje će vjerovatno dovesti do sloma, kažu iz ove kompanije koja upravlja imovinom vrijednom 85 milijardi dolara u zemljama u razvoju.

Kontrola kapitala, nacionalizacija i druge politike dizajnirane da spriječe privatnike da zaštite svoju imovinu, dok se makroekonomski ambijent pogoršava, su sljedeći “logični koraci” koji će uslijediti u Turskoj, rekao je Jan Dehn, šef analitike Ashmora iz Londona.

Njegovi komentari uslijedili su nakon što je Erdogan potresao tržište tako što je smijenio guvernera Centralne banke Turske Murata Cetinkayu.

“Problem je što zaokret ka dobrim politikama ima velike političke troškove”, kazao je Dehn. “Što se duže odgađa, veći će biti trškovi. Zbog toga političari koji krenu tim putem rijeko promjene taktiku i skoro uvijek završe u krizi”.

Turski zvaničnici više puta su negirali bilo kakav plan da nametnu kontrolu kapitala i kazali da će se držati principa slobodnog tržišta.

Erdogan je rekao da postoji potreba za “kompletnom revizijom” turske Centralne banke, kriveći Cetinkayu za neuspjeh da komunicira sa tržištem i nesposobnost da potakne povjerenje.

Turska lira u srijedu je oslabila za 0,3 posto protiv dolara, čime je njena vrijednost ove godine ukupno opala za 8 posto, što je drugi najveći pad među zemljama u razvoju.

Ovo je Dehnov opis mogućih dešavanja:

• Loše ekonomske politike počinju izazivat političke troškove
• Umjesto da se posveti uzroku temeljnog ekonomskog problema, vlada odlučuje napasti simptome problema, kao što su inflacija, sporiji rast, slabija valuta i usporavanje ulaganja
• Stvarni problemi u međuvremenu se ignorišu i pogoršavaju. Oni uključuju loše monetarne politike, rastući intervencionizam, neuspjeh u razvijanju lokalnih finansijskih tržišta, pretjerano niske stope štednje i loše vanjske politike
• Vlada također okrivljuje druge grupe umjesto sebe, jer to djeluje politički, ali to dovodi do toga da su investitori i kompanije još više zabrinuti, jer će Erdoganu trebati sve više žrtvenih jaraca dok se ekonomija pogoršava
• Kako se ekonomski izgledi pogoršavaju, investitori i kompanije počinju poduzimati mjere kako bi odbranili svoje bogatstvo i egzistenciju. To rezultira bijegom kapitala, smanjenjem ulaganja i drugim strategijama zaštite
• Vlada počinje kriviti privatni sektor za loše rezultate, poduzimajući mjere kako bi spriječila njihove obrambene akcije. Počinje kontrola kapitala, nacionalizacija, prisilna konverzija ugovora
• Naposljetku, vlada nema finansiranja, rasta, budućnosti i pada u krizu

The post Analitičar upozorio: Turska će završiti kao Venecuela! appeared first on Biznis Info.