Kompanija je saopštila da će u narednim sedmicama pristupiti realizaciji obavezujućeg ugovora o kupoprodaji te završetku procesa akvizicije, piše BiznisInfo.ba.

Projekt Srebrenica North obuhvata istraživanje polimetalnih nalazišta srebra, bakra, antimona, cinka i olova, a nalazi se unutar Tethyan metalogenog pojasa, jednog od najznačajnijih rudarskih područja u Evropi.

Osiguran novac za istraživanje

Izvršni direktor kompanije, Stephen Foley, izjavio je da odluka dioničara potvrđuje strateški značaj projekta za širenje poslovanja kompanije u Evropi.

– Mandat za nastavak akvizicije projekta Srebrenica North odražava stratešku vrijednost koju vidimo u pozicioniranju unutar jednog od najaktivnijih evropskih polimetalnih regiona – rekao je Foley.

Kompanija je još u martu osigurala oko 800.000 australijskih dolara svježeg kapitala kroz emisiju novih dionica, a sredstva su namijenjena realizaciji akvizicije i budućih istraživačkih aktivnosti na području Srebrenice, kao i razvoju postojećeg portfolija kompanije.

Strateški značaj projekta i kritični minerali

Projekt Srebrenica North nalazi se unutar Tethyan metalogenog pojasa, jednog od najpoznatijih evropskih regiona za istraživanje polimetalnih nalazišta. Upravo zbog toga australijska kompanija vidi značajan potencijal u ovom području.

Posebnu pažnju privlači prisustvo antimona, metala koji posljednjih godina dobija sve veći strateški značaj zbog primjene u baterijama, odbrambenoj industriji, usporivačima gorenja i visokotehnološkoj proizvodnji. Antimon je u više država klasifikovan kao kritični mineral, piše BiznisInfo.ba.

Osim antimona, projekat obuhvata istraživanje srebra, bakra, cinka i olova, što ga svrstava među takozvane polimetalne projekte. Takvi projekti su posebno zanimljivi investitorima jer omogućavaju veću diversifikaciju i manju zavisnost od cijene jednog metala na svjetskom tržištu.

Kompanija je najavila da paralelno sa završetkom akvizicije priprema i prvi istražni program na području Srebrenice.

Preuzimanje teksta i vizuelnog sadržaja dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba

The post Velika akvizicija Australaca u BiH: Kupili bogato nalazište rijetkih i vrijednih metala appeared first on Biznis Info.

Ova afrička država već godinama koristi bogata nalazišta dijamanata koja se ne nalaze na kopnu, već na morskom dnu, što ovaj sektor čini jedinstvenim u globalnoj industriji.

Kako su dijamanti završili u moru

Dijamanti koji se danas vade iz okeana nastali su prije nekoliko miliona godina duboko u unutrašnjosti Afrike. Tokom vremena, prirodni procesi erozije odnijeli su ih iz stijena, a rijeke – posebno Orange – transportovale su ih sve do Atlantskog okeana.

Tamo su se taložili na morskom dnu, gdje su, zahvaljujući prirodnim procesima, često ostali izuzetno čisti i visoke kvalitete.

Visoka tehnologija u službi rudarenja

Eksploataciju dijamanata na moru predvodi kompanija Debmarine Namibia, koja posluje u partnerstvu s globalnim gigantom De Beers.

Proces vađenja dijamanata odvija se pomoću specijaliziranih brodova opremljenih naprednom tehnologijom. Na morsko dno spuštaju se robotske mašine koje “usisavaju” slojeve sedimenta, nakon čega se materijal transportuje na brod gdje se izdvajaju dijamanti.

Ostatak materijala vraća se nazad u more, dok se cijeli proces odvija uz stroge ekološke standarde.

Najkvalitetniji dijamanti na svijetu

Dijamanti iz morskih nalazišta Namibije spadaju među najkvalitetnije na svijetu. Zbog prirodnog procesa selekcije tokom transporta, u moru se zadržavaju najotporniji i najčistiji primjerci.

Zbog toga postižu visoke cijene na globalnom tržištu, uprkos činjenici da je njihova eksploatacija znatno skuplja u odnosu na klasično rudarenje na kopnu.

Ključni sektor za ekonomiju

Namibija je danas među vodećim proizvođačima dijamanata po vrijednosti, a značajan dio prihoda dolazi upravo iz podmorskih rudnika.

Ovaj sektor predstavlja jedan od stubova ekonomije zemlje, uz snažan doprinos državnom budžetu i izvozu.

Rudarenje budućnosti

Eksploatacija dijamanata na dnu okeana pokazuje kako moderna tehnologija pomjera granice tradicionalnih industrija.

Dok većina rudnika i dalje radi na kopnu, Namibija je dokaz da se vrijedni resursi mogu uspješno eksploatisati i iz najnepristupačnijih dijelova planete – čak i sa dna okeana.

Preuzimanje teksta i vizuelnog sadržaja dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba

The post Tehnološko čudo: Ovako radi rudnik dijamanata na dnu okeana appeared first on Biznis Info.

Prema saopćenju objavljenom u Vancouveru, rezultati treće faze istražnog bušenja na lokacijama Čumavići (Cumavici Ridge) i Brezani pokazuju širenje mineralizacije zlata i polimetala, čime se dodatno potvrđuje potencijal ovog područja, piše BiznisInfo.ba.

Izjava direktora

Izvršni direktor kompanije, Aleksandar Mišković, izjavio je da dosadašnji rezultati treće faze bušenja potvrđuju rast mineraliziranih zona na obje ključne lokacije.

– Ovi rezultati pokazuju da se radi o velikom i plitkom mineralnom sistemu. Terra Balcanica se pozicionira kao vlasnik jednog od najperspektivnijih srebrno bogatih istražnih projekata u Balkanu i Evropi – naveo je Mišković, dodajući da se bušenja nastavljaju i pored otežanih zimskih uslova.

Fokus na BiH i regiju

Terra Balcanica je istraživačka kompanija fokusirana na polimetale i energetske metale, s projektima u jugoistočnoj Evropi i Kanadi. U Bosni i Hercegovini kompanija ima 90-postotni udio u projektu Viogor-Zanik, dok istovremeno razvija portfelj uranijskih istražnih licenci u Kanadi.

Objavljeni rezultati dodatno stavljaju istočnu Bosnu i Hercegovinu na mapu potencijalno značajnih rudarskih destinacija u Evropi, u vrijeme kada potražnja za zlatom i srebrom na globalnom tržištu raste.

Zlato blizu površine

Najnovija bušotina na lokaciji Brezani (BRE25001A) pokazala je sadržaj od 0,43 grama zlata po toni rude (g/t Au) na dužini od 55 metara, počevši već 12 metara ispod površine. Time je zona mineralizacije zlata produžena na ukupno 170 metara u pravcu sjever–jug.

Dodatni presjeci uključuju i veće koncentracije zlata, s vrijednostima koje dosežu i 1,06 g/t zlata na kraćim intervalima, što ukazuje na višedimenzionalni karakter ležišta. Stručnjaci kompanije navode da se radi o kombinaciji zlatonosnog skarna i epitalermalne mineralizacije srebra i antimona.

Posebno je značajno što površinski zlatni skarn na Brezanima ostaje neistražen duž širine od čak 850 metara, što ostavlja prostor za dalja otkrića.

Srebro i polimetali potvrđeni

Ista bušotina na Brezanima presjekla je i snažnu polimetalnu mineralizaciju, s rezultatima do 95 g/t ekvivalenta srebra (AgEq) na dubini od oko 160 metara. Time je potvrđen kontinuitet struktura koje su ranijim istraživanjima pokazale znatno više koncentracije srebra.

Na lokaciji Čumavići, nova bušotina potvrdila je prisustvo mineralizacije pliće nego što je ranije zabilježeno, s vrijednostima do 186 g/t AgEq, čime se dodatno potvrđuje kontinuitet mineralnog sistema.

The post Kanađani otkrili veliko nalazište zlata i srebra u istočnoj Bosni appeared first on Biznis Info.

Zato danas Rusija, Kanada i Sjedinjene Američke Države ulažu milijarde dolara u flote brodova kakvi ne postoje nigdje drugdje na svijetu. Ko ima jače i brojnije ledolomce – ima i stvarnu kontrolu nad Arktikom.

Ko gradi arktičke super-brodove?

Rusija: apsolutni lider

Rusija je daleko ispred svih kada je riječ o arktičkoj floti. Ona već danas raspolaže s najvećim i najmoćnijim ledolomcima na svijetu, uključujući i nuklearne.

Ključne karakteristike ruskih brodova:

• nuklearni pogon (neograničen domet)

• sposobnost lomljenja leda debljine i preko 3 metra

• višemjesečni boravak u ekstremnim uslovima

• direktna podrška Sjevernom morskom putu

Ova prednost Rusiji omogućava stalno prisustvo na Arktiku, bez obzira na sezonu.

Kanada: tehnološki skok

Kanada je dugo zaostajala, ali posljednjih godina pravi snažan zaokret. Kroz velike državne programe gradi nove Polar Class ledolomce, namijenjene dugoročnom radu u ekstremnim uslovima.

Novi kanadski brodovi donose:

• rad u ekstremnim temperaturama (do oko –50 °C)

• lomljenje vrlo debelog morskog leda

• snažnu logističku i sigurnosnu ulogu

• fokus na suverenitet i kontrolu sjevernih voda

Kanada ovim brodovima želi osigurati da Sjeverozapadni prolaz ne ostane samo geografski pojam, već funkcionalna trgovačka ruta.

Sjedinjene Američke Države: kasni, ali ambiciozni ulazak

SAD su godinama imale izuzetno malu flotu ledolomaca, ali to se sada mijenja. Novi programi predviđaju gradnju teških ledolomaca za Obalnu stražu, s ciljem jačanja američkog prisustva na Arktiku.

Američki pristup:

• konvencionalni, ali vrlo snažni brodovi

• fokus na sigurnost, nauku i logistiku

• jačanje saradnje sa saveznicima

Iako SAD još zaostaju brojčano, ulaganja jasno pokazuju da Arktik postaje strateški prioritet.

Ko je trenutno u prednosti?

Ako se gleda čista snaga i broj brodova, Rusija je i dalje uvjerljivo ispred svih. Međutim, Kanada i SAD brzo smanjuju zaostatak, ulažući u modernije i specijaliziranije brodove, prilagođene dugoročnim misijama.

• PROČITAJTE JOŠ – Posljednji “ničiji” dio Zemlje postaje poligon za okršaj velikih sila

Drugim riječima: Rusija ima kvantitet i nuklearnu prednost, ali zapadne zemlje ulažu u tehnologiju i dugoročnu strategiju

Zašto su ovi brodovi postali toliko važni?

Ledolomci nisu simbol prestiža, već ključna infrastruktura buduće ekonomije Arktika. Njihov značaj raste iz nekoliko razloga:

• Arktik sadrži ogromne rezerve nafte, gasa i minerala

• Topljenje leda otvara nove pomorske rute

• Kontrola ruta znači kontrolu trgovine između Evrope i Azije

Bez ledolomaca nema eksploatacije resursa, sigurnog transporta i trajnog državnog prisustva.

Brodovi kao tiha sila

Za razliku od klasičnih vojnih sredstava, arktički super-brodovi predstavljaju tihu, ali odlučujuću moć. Oni ne služe osvajanju teritorije, već omogućavaju ono najvažnije – stalni pristup.

Ko može da plovi kada drugi ne mogu, ostane kada se drugi povuku, te dopremi robu, ljude i energente – taj u praksi vlada Arktikom.

Zato se utrka za sjever danas ne mjeri tenkovima i avionima, već čelikom, snagom motora i sposobnošću da se razbije led.

Preuzimanje teksta dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba

The post Ovo su ‘zvijeri Arktika’: Super-brodovi koji će vladati vodama sjevera appeared first on Biznis Info.

Topljenje leda, nove pomorske rute i ogromni prirodni resursi pretvaraju Arktik u jedno od najvažnijih strateških područja 21. stoljeća, gdje se interesi velikih sila sve otvorenije sudaraju.

Iako se često govori o “borbi za Arktik”, riječ je o mnogo složenijem pitanju – pravnom, ekonomskom, tehnološkom i geopolitičkom u isto vrijeme.

Šta je zapravo Arktik – i čija je to teritorija?

Arktik nije kontinent, poput Antarktika. To je regija oko Sjevernog pola, koju čine Arktički okean, morski led i dijelovi teritorija nekoliko država.

Pet zemalja ima direktan izlaz na Arktički okean: Rusija, Kanada, Sjedinjene Američke Države (Aljaska), Norveška i Danska (preko Grenlanda).

Ove države imaju pravo na teritorijalne vode i ekskluzivne ekonomske zone (EEZ) do 200 nautičkih milja od obale. Međutim, centralni Arktik i Sjeverni pol nisu ničija teritorija. Upravo tu počinje prava igra.

Gdje se nalaze resursi – i zašto su toliko važni?

Prema procjenama američkog Geološkog zavoda, Arktik sadrži:

• oko 13 posto neotkrivenih svjetskih rezervi nafte

• oko 30 posto neotkrivenih rezervi prirodnog gasa

• značajne količine rijetkih metala i minerala

Ključno je da se većina tih resursa nalazi ispod morskog dna, a ne ispod kopna. To znači da kontrola leda, mora i pristupa ima veću vrijednost od same teritorije.

Za zemlje koje razmišljaju dugoročno o energetskoj sigurnosti, Arktik predstavlja rezervu budućnosti, čak i u svijetu koji se postupno okreće obnovljivim izvorima energije.

Nove pomorske rute mijenjaju globalnu trgovinu

Topljenje arktičkog leda otvara pomorske pravce koji su decenijama bili neprohodni:

• Sjeverni morski put uz rusku obalu

• Sjeverozapadni prolaz kroz kanadski arhipelag

Ove rute mogu skratiti put između Evrope i Azije za 30 do 40 posto, što znači niže troškove goriva, kraće vrijeme isporuke i manju zavisnost od uskih grla poput Sueckog kanala.

Ko kontroliše rute, ima prednost u globalnoj trgovini – i mogućnost da nameće pravila prolaska.

Zašto pravila ne rješavaju sve?

Međunarodna pravila, definirana Konvencijom UN-a o pravu mora, omogućavaju državama da zatraže proširenje prava na morsko dno izvan 200 nautičkih milja – ako dokažu da je ono geološki nastavak njihovog kontinenta.

Problem je što se najbogatije geološke strukture ne završavaju uredno na tim linijama.

Najpoznatiji primjer je Lomonosovljev greben, podmorski planinski lanac koji se proteže ispod samog Sjevernog pola. Na njega pravo polažu Rusija, Kanada i Danska (Grenland). Ko dokaže da je greben “njegov”, dobija pravo na resurse ispod njega.

Zašto su ledolomci ključni dio slagalice?

Bez obzira na topljenje leda, Arktik će još decenijama ostati ekstremno područje. Zato su teški ledolomci postali strateški alat.

Ledolomci omogućavaju plovidbu kroz debeli led, zaštitu trgovačkih konvoja, pristup istraživačkim i energetskim lokacijama te vojno i sigurnosno prisustvo.

Nije slučajno da:

• Rusija ima najveću flotu ledolomaca na svijetu

• Kanada i SAD ubrzano grade nove, tehnološki napredne brodove

• Arktik postaje poprište “tihe utrke” u broju i snazi polarnih plovila

Ko ima ledolomce, ima stalno prisustvo – a to je na Arktiku presudno.

Nije rat, ali jeste nadmetanje

Borba za Arktik ne vodi se tenkovima, već naučnim ekspedicijama, pravnim zahtjevima, infrastrukturnim ulaganjima i brodovima koji mogu raditi u ekstremnim uslovima.

Istovremeno, postoji i Arktičko vijeće, forum za saradnju i zaštitu okoliša, ali bez nadležnosti nad vojnom ili sigurnosnom politikom.

Zašto je Arktik važan svima – ne samo velikim silama?

Ono što se dešava na Arktiku utiče na:

• globalnu energetsku sigurnost

• svjetsku trgovinu

• klimatske promjene

• odnose velikih sila

Zato Arktik više nije “prazna bijela mrlja na karti”, već prostor gdje se prelamaju interesi buduće ekonomije i geopolitike.

U svijetu koji traži nove izvore energije, kraće trgovačke rute i stratešku prednost, posljednji “ničiji” dio Zemlje postaje jedno od najvažnijih bojišta bez metaka – ali s ogromnim ulozima.

Preuzimanje teksta dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba

The post Posljednji “ničiji” dio Zemlje postaje poligon za okršaj velikih sila appeared first on Biznis Info.

Za mnoge se nameće isto pitanje: kako je država s tolikim prirodnim bogatstvom završila u siromaštvu, inflaciji i masovnim migracijama?

Zemlja s više nafte nego Saudijska Arabija

Venecuela raspolaže s više od 300 milijardi barela potvrđenih rezervi nafte, što je više nego Saudijska Arabija. Decenijama je bila jedna od najbogatijih zemalja Latinske Amerike, s jakom srednjom klasom, stabilnom valutom i snažnim javnim sektorom.

Nafta je činila i do 95 posto izvoza i bila glavni izvor državnih prihoda. Upravo tu leži i prvi veliki problem, piše BiznisInfo.ba.

Potpuna zavisnost od jednog resursa

Venecuela je postala klasičan primjer tzv. “prokletstva resursa” – ekonomskog fenomena u kojem zemlje bogate prirodnim resursima zanemaruju razvoj drugih sektora.

Industrija, poljoprivreda i privatni sektor postepeno su slabili, dok je država gotovo u potpunosti zavisila od prihoda od nafte. Kada su cijene nafte pale, sistem se počeo urušavati.

Nacionalizacija, populizam i urušavanje institucija

Ključni preokret desio se tokom vladavine Huga Cháveza, a kasnije i Nicolása Madura. Država je nacionalizovala veliki dio ekonomije, uključujući energetiku, banke, industriju i trgovinu.

Naftna kompanija PDVSA, nekada jedna od najefikasnijih državnih kompanija u svijetu, pretvorena je u politički alat. Stručnjaci su zamijenjeni partijskim kadrovima, investicije su presušile, a proizvodnja je drastično pala.

Istovremeno su uvedene kontrole cijena i valuta, što je dovelo do nestašica osnovnih proizvoda, crnog tržišta i kolapsa privatnog sektora.

Sankcije su pogoršale krizu, ali je nisu stvorile

Američke i međunarodne sankcije, posebno one uvedene nakon 2017. godine, dodatno su pogoršale stanje. One su ograničile izvoz nafte, pristup finansijskim tržištima i strane investicije.

Međutim, važno je naglasiti da je ekonomski kolaps započeo prije sankcija. Sankcije su ubrzale pad, ali osnovni problemi leže u lošem upravljanju, korupciji i urušavanju institucija.

Hiperinflacija i bijeg stanovništva

Venecuela je godinama imala jednu od najviših stopa inflacije u historiji, koja je u jednom trenutku mjerena u milionima posto godišnje. Nacionalna valuta praktično je izgubila vrijednost, a plate su postale simbolične.

Rezultat je bio masovni egzodus: više od 7 miliona ljudi napustilo je zemlju, što predstavlja jednu od najvećih migracionih kriza u savremenom svijetu.

Nafta kao taoc politike

Najnoviji sukobi sa SAD-om, uključujući zapljenu tankera, pokazuju da venecuelanska nafta i dalje ima geopolitičku vrijednost, ali država nema institucionalnu i ekonomsku snagu da je pretvori u razvojni alat.

Dok druge zemlje bogate naftom koriste prihode za diverzifikaciju ekonomije, ulaganja i stabilizacione fondove, Venecuela je decenijama koristila naftu za kratkoročno političko preživljavanje.

Pouka za druge zemlje

Priča o Venecueli često se navodi kao upozorenje: prirodna bogatstva sama po sebi ne garantuju prosperitet. Bez stabilnih institucija, odgovorne fiskalne politike i diversifikovane ekonomije, čak i najbogatije resurse moguće je pretvoriti u teret.

Venecuela danas ima naftu, ali nema kapital, povjerenje, institucije ni stabilan sistem. I upravo zato ostaje jedan od najdramatičnijih primjera ekonomskog sloma u modernoj historiji.

Zašto se Venecuela ponovo sukobljava sa SAD-om

Najnovija kriza između Venecuele i Sjedinjenih Američkih Država, uključujući zapljenu tankera s naftom, rezultat je kombinacije sankcija, geopolitičkih interesa i pokušaja zaobilaženja ograničenja u izvozu energenata.

SAD već godinama primjenjuju sankcije protiv venecuelanskog naftnog sektora kako bi izvršile pritisak na vlasti u Caracasu, prije svega s ciljem političkih promjena i ograničavanja prihoda režima Nicolása Madura. U takvim okolnostima, Venecuela pokušava izvoziti naftu preko posrednika, “sive” flote tankera i alternativnih trgovačkih kanala, što često dovodi do pravnih sporova i intervencija.

Zapljena tankera dio je šire američke strategije kontrole i provođenja sankcija, ali i poruka tržištima da će se pokušaji zaobilaženja ograničenja sankcionisati. Istovremeno, kriza otkriva paradoks: iako Zapadu venecuelanska nafta može biti potrebna u trenucima globalnih energetskih poremećaja, politički i pravni okviri i dalje ograničavaju njeno slobodno prisustvo na tržištu.

U suštini, aktuelni sukob nije samo pitanje nafte, već borba za kontrolu tokova energije, uticaja u Latinskoj Americi i političkog legitimiteta vlasti u Venecueli – pri čemu ekonomiju zemlje i dalje najviše pogađaju posljedice dugogodišnje izolacije i nestabilnosti.

Preuzimanje teksta dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba

The post Kako je država s najviše nafte na svijetu potonula u siromaštvo appeared first on Biznis Info.