Većina te sirove nafte je teška i sumporasta, odnosno viskozna i gustog sastava, što je dovoljno drugačije od tradicionalne “lake” nafte da utiče i na trgovinu i na preradu širom svijeta.

Šta znači “teška nafta”?

• Teška nafta: gusta, visoka koncentracija sumpora i metala, teža za preradu – ogromne količine u Venezueli.

• Laka nafta: tanja, s nižim udjelom sumpora, jednostavnija za preradu u goriva poput benzina i dizela – takva je nafta koja se proizvodi u SAD-u ali i većinom u arapskim zemljama.

Teška nafta često se prodaje po nižoj cijeni jer zahtijeva više tehnologije i troškova da bi se preradila u korisne derivate.

Venezuela je posebno poznata po nafti iz Orinoco pojasa, gdje se nalazi veliki dio njenih rezervi, uključujući one izuzetno teške (extra heavy) vrste.

Zašto teška nafta treba SAD-u?

Iako je SAD jedan od najvećih proizvođača nafte na svijetu, velika većina američke nafte je laka – rezultat intenzivne proizvodnje iz škriljaca. Ta lagana nafta se često izvozi, jer domaće rafinerije nisu uvijek optimalno projektovane za njenu preradu.

• PROČITAJTE JOŠ – Venezuela šalje SAD-u naftu vrijednu 2,8 milijardi dolara

Međutim, većina američkih rafinerija – posebno na obali Meksičkog zaljeva – projektovana je da preradi tešku, sumporastu sirovu naftu, upravo onakvu kakvu Venezuela ima i proizvodi.

Oko 70% kapaciteta rafinerija u SAD-u najbolje funkcioniše kada u sirovu mješavinu ulazi teža nafta koja im omogućava efikasnu proizvodnju dizela, goriva za avione, asfaltne baze i druge derivate.

Drugim riječima, iako SAD proizvodi više nafte nego ikada, njene rafinerije “vole” tešku naftu – jer su ta postrojenja projektovana prije ekspanzije proizvodnje u SAD-u i dugo su se oslanjala na uvoz teških sirovina iz Latinske Amerike i drugih regija.

Gdje se ta nafta prerađuje u SAD-u?

Neke od ključnih rafinerija koje mogu preraditi venezuelansku tešku naftu nalaze se na Gulf Coastu (Gulf Coast) u saveznoj državi Teksas i Luizijana.

Primjer: Phillips 66 ima rafinerije u Lake Charlesu i Sweenyu (Texas) koje su sposobne obrađivati tešku venezuelansku sirovu naftu.

Ove i slične jedinice su opremljene takozvanim coking i cracking procesima, koji omogućavaju razbijanje gustih molekula teške nafte u lakše frakcije pogodne za dizel i druge gorive proizvode.

Zašto SAD i dalje uvozi tešku naftu?

• Geografska blizina Venezuele čini ovu naftu privlačnom kao izvor koji se može relativno brzo isporučiti.

• Teška nafta se često prodaje s popustom, što može smanjiti troškove sirovina za rafinerije.

• Kada Venezuela zbog sankcija ili proizvodnih problema smanji izvoz, to utječe na rafinerijske ulaze i može povećati troškove proizvodnje goriva u SAD-u.

Ukratko

1.  Teška nafta nije “loša” nafta – ona je drugačija vrsta sirove sirovine koja zahtijeva specijaliziranu preradu.
2. Američke rafinerije su mnoge decenije projektovane baš za tu preradu, pa imaju dobru “podudarnost” s vrstom nafte koju Venezuela ima.
3. To objašnjava zašto, čak i kad SAD proizvodi mnogo svoje nafte, i dalje treba velike količine teške nafte iz inostranstva – uključujući Venezuelu.

Preuzimanje teksta dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba

The post Šta je “teška nafta” koju ima Venezuela i zašto baš ona treba SAD-u appeared first on Biznis Info.