O tome gdje javne institucije najčešće griješe, zašto se neke nepravilnosti ponavljaju iz godine u godinu i koliko se zapravo uči iz revizorskih nalaza razgovarali smo s generalnim revizorom Ureda za reviziju institucija u FBiH Mirzom Kudićem, tokom Reviconovog Međunarodnog kongresa javne uprave NEXUS u Neumu.

Kudić za BiznisInfo.ba govori i o odgovornosti rukovodilaca, upravljanju javnim novcem i imovinom, nezavisnosti revizije, ali i potrebi da se revizorski izvještaji ne posmatraju samo kao spisak nepravilnosti. Kako ističe, krajnji cilj nije proizvesti što više nalaza, već pomoći da javne institucije rade bolje i da građani za javni novac dobiju odgovarajuću vrijednost.

Ured za reviziju prati vrlo širok spektar rada javnih institucija. Kada pogledate nalaze posljednjih godina, gdje vidite najveći prostor za unapređenje?

– Kada pogledamo nalaze posljednjih godina, mnogo je utvrđenih slabosti i datih preporuka koje, ako se dosljedno implementiraju, mogu značajno unaprijediti rad javnih institucija. Međutim, rekao bih da sve počinje od ljudi. Možete imati kvalitetne propise, dobro postavljene procedure i vrlo konkretne preporuke revizije, ali bez predanosti rukovodstva i ljudi koji ih trebaju provesti, njihov efekat će biti ograničen.

Upravo zato najveći prostor za unapređenje vidim upravo u jačanju kulture odgovornog upravljanja i odgovornosti najvišeg rukovodstva. Iza svake institucije, svakog sistema i svake procedure stoje ljudi, i upravo od njihovog odnosa i odgovornosti u velikoj mjeri zavisi kako će sistem funkcionisati i da li će biti unaprijeđen.

Vrlo jasno se vidi razlika između institucija u kojima rukovodilac revizorskim izvještajima pristupa sa dužnom pažnjom i onih u kojima se revizorski izvještaj posmatra prvenstveno kao formalna obaveza. Tamo gdje postoji odgovoran “ton s vrha”, vidan je konkretan napredak. Rukovodilac prepoznaje slabosti, usmjerava raspoložive resurse na njihovo otklanjanje, prati realizaciju preporuka i traži odgovornost za ono što nije urađeno.

Posebno bih istakao značaj proaktivnog pristupa. Ne treba čekati narednu reviziju da bi se provjerilo da li je nešto ispravljeno. Rukovodioci bi trebali prepoznati rizike i prostor za unapređenje u vlastitom poslovanju te pravovremeno poduzeti mjere na njihovom otklanjanju. Na taj način revizija postaje alat za učenje i prevenciju, a ne samo mehanizam za naknadno ispravljanje već utvrđenih nepravilnosti.

Da li se kroz revizije vide područja u kojima su institucije napravile vidljiv napredak, ali i ona u kojima se isti problemi najduže zadržavaju? 

– Da, svakako. Smatram da naš posao ima pozitivan efekat. Kada imate kontinuitet revizija duži niz godina, možete vrlo jasno vidjeti i napredak, ali i oblasti u kojima se određene slabosti uporno ponavljaju.

Napredak je vidljiv tamo gdje su institucije ozbiljno pristupile preporukama revizije – u unapređenju internih akata i procedura, uređenju pojedinih poslovnih procesa, kvalitetnijem finansijskom izvještavanju i jačanju sistema internih kontrola. To su nam pokazale revizije praćenja postupanja po preporukama.

S druge strane, postoje oblasti kojima se pažnja duže vrijeme ne posvećuje na pravi način. Tu bih posebno izdvojio upravljanje javnom imovinom i potraživanjima, javne nabavke, upravljanje transferima, te planiranje i realizaciju budžeta. To su područja u kojima se uz jasnu odgovornost, dobru organizaciju i praćenje može napraviti značajan pomak, a koji bi rezultirao transparentnijem izvještavanju i boljem upravljanju javnim sredstvima.

Primjer je provođenje godišnjeg popisa imovine i obaveza. Riječ je o redovnoj i jasno propisanoj obavezi, za koju postoje utvrđene procedure, a ipak se nepravilnosti u ovoj oblasti često ponavljaju. U takvim slučajevima ponekad je teško razumjeti zbog čega se ozbiljnije ne pristupi otklanjanju takvih slabosti, posebno kada za to nisu potrebne velike sistemske promjene niti značajni dodatni resursi.

Koliko institucije danas koriste revizorske preporuke kao alat za unapređenje rada, a koliko ih još doživljavaju prvenstveno kao obavezu koju treba ispuniti nakon revizije?

– Važan pokazatelj za nas je stepen realizacije preporuka. Statistički podaci pokazuju da su pomaci još uvijek umjereni, ali da se kreću u pozitivnom smjeru. Sve više institucija preporuke prepoznaje kao koristan alat za unapređenje. Ali još uvijek postoje slučajevi u kojima se preporukama ne posvećuje potrebna pažnja, zbog čega izostaju konkretne aktivnosti na njihovoj realizaciji.

S druge strane, svjesni smo da je odgovornost i na nama. Ured kontinuirano preispituje i unapređuje vlastiti pristup, nastojeći da preporuke budu što jasnije, konkretnije i usmjerene na stvarne uzroke utvrđenih slabosti. Poseban fokus stavljamo na jasnoću njihovog formulisanja, ali i na to da preporuka bude upućena onome ko ima nadležnost i mogućnost da je provede.

Na taj način želimo povećati njihovu provodivost, a time i stepen realizacije. Jer krajnji cilj nije broj datih preporuka, niti njihovo formalno zatvaranje, nego stvarna promjena koju one proizvode u radu institucija.

Šta se događa kada se isti ili slični nalazi godinama pojavljuju kod različitih institucija? Kada pojedinačni nalaz postaje signal da je potrebno mijenjati sistem?

– Kada se isti nalaz pojavljuje kod više institucija ili se godinama ponavlja, to postaje signal da postoji sistemski problem. U takvoj situaciji revizija mora napraviti korak dalje i sagledati na koji način adresirati takvu pojavu, preispitati da li postoji slabost u propisima, nejasna nadležnost, nedovoljna kontrola, neadekvatan nadzor i slično.

Nekoliko je pristupa Ureda u takvim slučajevima:

• isticanjem pitanja nastojimo posebno ukazati na pitanja koja prevazilaze pojedinačni slučaj, uključujući sistemske probleme, nedostatke u regulativi ili neusaglašenosti različitih propisa. Tako želimo poslati jasan signal da određeni problem nije samo pitanje postupanja jedne institucije, već da može zahtijevati širu intervenciju i sistemsku promjenu;
• pisanje o sistemskim problemima u izvještaju o izvršenju Budžeta FBiH;
• dodatni doprinos tome daju i naše publikacije, poput godišnjeg revizorskog izvještaja i tematskih publikacija, gdje nastojimo objediniti i predstaviti nalaze koji ukazuju na šire obrasce i probleme u javnom sektoru. Tako pojedinačni revizorski nalazi dobijaju širi kontekst i mogu biti korisni i institucijama koje možda nisu bile predmet konkretne revizije.

Na Nexusu ste govorili o tome da revizorski nalazi mogu biti korisni i institucijama koje nisu bile predmet konkretne revizije. Koliko se u praksi uči iz nalaza i iskustava drugih institucija?

– Potencijal za učenje iz iskustava drugih institucija vjerovatno je mnogo veći nego što se trenutno koristi. Revizorski izvještaj nije relevantan samo za instituciju koja je revidirana. Ako smo u jednoj reviziji identifikovali rizik koji može postojati i kod drugih, bilo bi mnogo korisnije da druge institucije taj nalaz prepoznaju kao upozorenje i unaprijed provjere vlastite procese.

Imamo povratne informacije da se naši izvještaji čitaju i koriste i izvan institucija koje su bile predmet revizije – koriste ih druge institucije javnog sektora, akademska zajednica, organizacije civilnog društva, ali i drugi zainteresovani korisnici. To nam je veoma važno jer pokazuje da revizorski izvještaj može imati učinak koji je mnogo širi od pojedinačne revizije. Istovremeno to služi kao priznanje velikog rada i truda koji Ured za reviziju ulaže.

Voljeli bismo da takva praksa bude još zastupljenija. Najbolji rezultat nije kada revizija utvrdi istu nepravilnost u deset institucija i svakoj pojedinačno da sličnu preporuku. Mnogo je bolje kada jedna institucija, na osnovu iskustva druge, sama prepozna rizik i otkloni slabost prije nego što revizija uopće dođe. To bi bio pravi pokazatelj razvoja kulture odgovornog i proaktivnog upravljanja.

Mnoga pitanja koja na prvi pogled izgledaju računovodstveno mogu zapravo biti pitanja upravljanja i odgovornosti. Koji bi primjer iz revizorske prakse to najbolje pokazao?

– Dobar primjer je upravljanje imovinom. Na prvi pogled, pitanje da li je imovina pravilno evidentirana može izgledati kao čisto računovodstveno pitanje. Međutim, iza toga se zapravo kriju mnogo važnija pitanja: da li institucija zna kojom imovinom raspolaže, ko je za nju odgovoran, koristi li se ona na najbolji način i postoje li mehanizmi kojima se sprečava njeno neodgovorno korištenje.

Slično je i sa javnim nabavkama. Nije suština samo u tome da li je neka procedura formalno provedena, i da li je trošak pravilno knjigovodstveno evidentiran, već da li je institucija nabavila ono što joj je potrebno, po odgovarajućim uslovima i na način kojim se štiti javni interes.

Zato reviziju ne treba posmatrati samo kroz pitanje da li je nešto knjiženo pravilno. Mnogo važnije pitanje je šta ta računovodstvena evidencija govori o upravljanju javnim sredstvima i odgovornosti onih koji njima upravljaju.

Koliko je nezavisnost Ureda važna za kredibilitet revizije i koji su ključni uslovi da se ona očuva u praksi?

– Nezavisnost je temelj kredibiliteta vrhovne revizijske institucije. Ako javnost, parlament ili institucije koje revidiramo nemaju povjerenje da revizor može slobodno i objektivno donijeti svoj zaključak, onda je dovedena u pitanje i vrijednost same revizije.

Nezavisnost nije samo pitanje formalnog položaja Ureda. Ona podrazumijeva finansijsku, funkcionalnu i operativnu nezavisnost, slobodu u izboru subjekata i tema revizije, metodološku nezavisnost i zaštitu revizora od bilo kakvog neprimjerenog uticaja.

Ključni uslov da se očuva nezavisnost je pravilno razumijevanje uloge i odgovornosti svih aktera u sistemu javne odgovornosti – uloge Ureda; revidiranih subjekata; izvršne vlasti; zakonodavne i sudske vlasti… Dakle, svako ima jasne odgovornosti i uloge i to mora da se poštuje. Uloga Ureda je da nezavisno utvrdi činjenice, ukaže na nepravilnosti i slabosti i da preporuke za njihovo otklanjanje. Međutim, Ured ne može i ne treba preuzimati odgovornost drugih institucija i nadležnih organa.

Koliko je javnosti jasno šta zapravo radi Ured za reviziju? Da li se revizija još uvijek previše poistovjećuje samo s otkrivanjem nepravilnosti?

– U sistemu u kojem postoji puno institucija, vrlo lako je stvoriti pogrešnu percepciju i očekivanje o njihovoj pojedinačnoj ulozi. Kada se govori o reviziji često je prisutno očekivanje da Ured treba da sankcioniše.

Naš zadatak je da kroz nezavisna mišljenja o finansijskim izvještajima i usklađenosti sa zakonima i propisima, procijenimo kako se upravlja javnim sredstvima, ocijenimo finansijsko upravljanje i sisteme interne kontrole, te primjenu zakona i propisa, i da damo preporuke koje će pomoći institucijama da unaprijede svoj rad. Revizijama učinka vršimo ocjenu efikasnosti, ekonomičnosti ili efektivnosti određenog aspekta poslovanja institucija ili aktivnosti. Dakle, revizija treba biti mehanizam odgovornosti, ali i mehanizam učenja i unapređenja.

Zato se na revizorski izvještaj ne treba gledati samo kao na izvještaj koji kaže „šta je bilo pogrešno“, nego i kao na dokument koji pokazuje „šta se može uraditi bolje“. Krajnji cilj revizije nije da proizvede što veći broj nalaza, nego da doprinese tome da javne institucije bolje rade u interesu građana.

Vjerujem da je naš zadatak i da reviziju približimo građanima. Revizorski izvještaji jesu stručni dokumenti, ali ono o čemu oni govore veoma je konkretno: kako se troši javni novac, kako se upravlja javnom imovinom, da li institucije ostvaruju rezultate zbog kojih postoje i, u konačnici, da li građani za javni novac dobijaju odgovarajuću vrijednost.

Zbog toga stalno unapređujemo način na koji komuniciramo o rezultatima našeg rada, nastojeći da ključne poruke revizije budu jasnije, razumljivije i dostupnije različitim korisnicima. Smatramo da nije dovoljno samo objaviti kvalitetan revizorski izvještaj; važno je da njegove ključne poruke dođu do onih kojima su namijenjene i da javnost razumije zašto su one važne.

To je proces na kojem kontinuirano radimo, jer što je javnosti jasnija uloga revizije i ono što naši nalazi znače, to je veći potencijal revizije da doprinese odgovornijem i kvalitetnijem upravljanju javnim resursima.

The post Kudić za BiznisInfo.ba: Revizija nije samo spisak nepravilnosti, cilj je da institucije rade bolje appeared first on Biznis Info.

Zaštita ličnih podataka u digitalnom okruženju nije samo formalno usklađivanje s evropskim pravnim normama, već proces u kojem učestvuju svi zaposlenici s ciljem izgradnje bolje organizacije, koja će steći povjerenje građana.

To je zajednička poruka masterclassa održanog u okviru IV Međunarodnog kongresa Revicona Nexus na kojem su govorili dr. Dragoljub Reljić, direktor Agencije za zaštitu ličnih podataka u BiH i doc. dr. Sead Delalić sa Prirodno-matematičkog fakulteta UNSA.

Reljić je podsjetio da 4. oktobra počinje puna primjena novog Zakona o zaštiti ličnih podataka, koji donosi evropske standarde i jasne obaveze.

„Digitalna transformacija može donijeti mnoge koristi, ali bez zaštite ličnih podataka nema ni povjerenja građana. Institucije moraju dokazati zakonitost obrade, ograničiti svrhu i obim podataka samo na ono što je nužno i osigurati potpun trag ko, kada i zašto pristupa podacima. To je obaveza koja ne prestaje jednim dokumentom, već proces koji se stalno razvija,“ rekao je Reljić.

Delalić je naglasio da digitalizacija podrazumijeva novi način rada: „Podatak se unosi jednom, čuva na jednom mjestu i koristi po jasno utvrđenim pravilima. Sistem mora znati gdje je podatak, ko mu pristupa i s kojom svrhom.“

Važne novine

Dodao je i da su višefaktorsko prijavljivanje, šifriranje i digitalni logovi minimum sigurnosti i novi standard odgovornosti.

Moderatorica masterclassa, Arnela Muhotić-Bjelica iz Revicona, istakla je da je službenik za zaštitu podataka (DPO) jedna od najvažnijih novina Zakona.

„On mora posjedovati multidisciplinarna znanja i vještine koje uključuju pravo, sistemske procese i tehnologije i imati podršku cijele organizacije. To je nova profesija u javnom sektoru koja donosi priliku za profesionalni razvoj i postaje garant povjerenja građana,“ kazala je Muhotić-Bjelica.

„Želimo motivisati institucije da razmišljaju proaktivno, da se edukuju i da zaštitu podataka ne posmatraju kao završeni posao, nego kao proces koji traje i stalno se unapređuje. U tom procesu moraju učestvovati svi, od rukovodstva do svakog službenika”, dodala je Muhotić-Bjelica.

Reljić je u zaključku istaknuo da ulaganje u službenike za zaštitu ličnih podataka i obuke zaposlenih nije trošak, nego investicija u sigurnost i uspjeh institucije.

Masterclass kao metoda: učenje iz prakse, odmah primjenjivo

Revicon Masterclass je iskustvena razmjena znanja koja učesnicima omogućava da unaprijede svoje profesionalne kompetencije kroz učenje od istaknutih stručnjaka, s naglaskom na povezivanje stručnog znanja i savremenih tehnologija koje transformišu poslovanje.

The post Novi zakon o zaštiti ličnih podataka od 4. oktobra: Evropski standardi i izazovi za institucije appeared first on Biznis Info.

„Revizija izlazi iz kancelarija i ulazi u život građana,“ poručio je generalni revizor Ureda za reviziju institucija FBiH Mirza Kudić, naglašavajući da revizija više nije samo provjera finansijskih izvještaja, već i način da se utiče na oblikovanje javnih politika i jača povjerenje u institucije.

Na IV Međunarodnom kongresu javnog sektora Nexus u Neumu, koji organizuje konsultantska kuća Revicon, Kudić je govorio o tome kako savremeni revizijski pristupi mogu postati alat koji direktno utiče na odgovornost vlasti.

„Građani očekuju rezultat, a ne samo poštivanje finansijsko-izvještajnih principa. Revizija danas i ubuduće mora da spaja provjeru zakonitosti i tačnosti sa procjenom učinka javnih politika, uključujući ekološke, društvene i upravljačke faktore te koristiti digitalne alate. Cilj je da javni resursi donesu osjetan rezultat poboljšanja za građane,” naglasio je Kudić.

To znači da izvještaji revizije više nisu zatvoreni tehnički dokumenti, već informacije dostupne građanima i medijima, koje mogu poslužiti za kvalitetnije budžetsko planiranje i bolje politike.

U Federaciji BiH već se bilježe pomaci. Ured za reviziju koristi naprednu analitiku i elemente umjetne inteligencije za otkrivanje nepravilnosti i rizika, dok tematske revizije sve češće obuhvataju zdravstvo, obrazovanje i zaštitu okoliša. Nalazi se povezuju i s ciljevima održivog razvoja, od rodne ravnopravnosti i inkluzivnog obrazovanja do zaštite voda i smanjenja zagađenja zraka.

Kontekst klimatskih promjena dodatno povećava značaj ovog pristupa, jer loše upravljanje resursima ima dugoročne ekonomske i zdravstvene posljedice.

Govoreći o strateškim izazovima, Kudić je naveo spor prelazak na međunarodne računovodstvene standarde (IPSAS) u Federaciji BiH, što podrazumijeva potpunu podršku zakonodavne i izvršne vlasti, educiranje kadrova i kvalitetne podatke, bez čega je teško napraviti iskorak.

Novi standardi EU već traže od privatnih kompanija izvještavanje o društvenom i ekološkom uticaju poslovanja. Očekuje se da će isti zahtjevi uskoro obuhvatiti i javne institucije, što za BiH znači modernizaciju finansijskog izvještavanja i uspostavu sistema za pouzdane izvještaje o održivosti.

No, praksa pokazuje i slabosti budući da veliki broj preporuka revizora i dalje ostaje neproveden, te se iste ne shvataju kao preporuka za iskorak, nego se koriste samo u negativnoj konotaciji.

Drugačiji pristupi, uticali su i na modeliranje revizije. Primjer je pandemija koja je dodatno otvorila pitanja odgovornosti, od javnih nabavki do upravljanja javnim preduzećima.

Kudić rješenje vidi u jasnim rokovima i odgovornosti za svaku preporuku, većim ulaganjima u digitalnu reviziju i obuku kadrova te izvještajima koji će biti razumljivi građanima.

„Kada spojimo standarde, podatke i tehnologiju s odgovornom provedbom preporuka, revizija može postati dio svakodnevnog života građana, način da se bolje upravlja javnim novcem i jača povjerenje u institucije,“ zaključio je Kudić.

The post Generalni revizor FBiH Kudić: Revizija oblikuje politike i jača povjerenje u institucije appeared first on Biznis Info.

O potencijalu JPP, izazovima i regionalnim iskustvima govoreno je na IV Međunarodnom kongresu javnog sektora Nexus, u organizaciji konsultantske kuće Revicon u Neumu. Prof. dr Veljko Trivun s Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, posebno je naglasio da JPP nije isto što i privatizacija javnih dobara, već dugoročni i pažljivo strukturiran partnerski aranžman javnog i privatnog sektora.

„JPP je dugoročna saradnja između javnog i privatnog sektora, gdje obje ugovorne strane imaju jasno definisane obaveze i prava. Po završetku ugovora, infrastruktura ili usluga se vraća u javno vlasništvo. To nije privatizacija, već model koji donosi konkretne koristi građanima,“ istakao je Trivun.

Stručne rasprave na Kongresu pokazale su da ovaj model, kada se temelji na dobroj pripremi, analizi i transparentnom nadzoru, može rezultirati značajnim uštedama, podizanjem kvaliteta javnih usluga i unapređenjem životnog standarda građana. Sve je izraženija i povezanost JPP sa ESG standardima, što im daje dodatnu razvojnu i društvenu vrijednost.

Iako Evropska unija još ne prepoznaje JPP kao jedinstveni pravni institut, iskustva brojnih zemalja pokazuju da ovakvi modeli uspješno funkcionišu kroz fleksibilnost ugovornog prava. U BiH zakonski okviri za JPP postoje na entitetskom i kantonalnom nivou, ali još nisu dovoljno usklađeni.

„Potrebna je jedinstvena i koordinirana politika koja olakšava sprovođenje projekata, štiti javni interes i privlači ozbiljne investiture,“ naglašava Trivun.

Eksperti upozoravaju da BiH mora brže i odlučnije iskoristiti potencijal JPP. Sa jasno definisanim pravilima, dugoročnom strategijom i političkom voljom, ovaj model može postati pokretač razvoja u sektorima poput obrazovanja, zdravstva, saobraćaja, energetike, energetske efikasnosti i upravljanja otpadom.

Revicon, kroz Kongres Nexus i druge edukativne i savjetodavne aktivnosti, promoviše javno-privatna partnerstva kao održiv model saradnje koji može doprinijeti unapređenju kvalitete javnih usluga. Kroz stručne diskusije i razmjenu znanja jačaju se kapaciteti aktera za uspješnu realizaciju ovakvih projekata.

U vremenu kada su javni budžeti ograničeni, javno-privatna partnerstva predstavljaju jedan od ključnih alternativnih modela finansiranja, koji omogućavaju realizaciju važnih infrastrukturnih i razvojnih projekata – bez dodatnog zaduživanja države. Iako nisu čarobno rješenje, mogu postati snažan mehanizam za modernizaciju i održivo upravljanje javnim resursima.

Uspjeh javno-privatnih partnerstava leži u jasno definisanim pravilima, dugoročnoj strateškoj viziji i partnerstvu zasnovanom na povjerenju, transparentnosti i zaštiti javnog interesa.

The post Od ideje do učinka: Zašto BiH treba javno-privatna partnerstva appeared first on Biznis Info.

Svaka budžetska marka biće vrednovana prema učinku koji donosi građanima, a ne samo prema visini potrošnje, kao što je sada slučaj.

O promjenama koje donosi programsko budžetiranje, pristupu koji mijenja način planiranja i trošenja javnih sredstava, govorilo se na IV Međunarodnom kongresu javnog sektora Nexus, koji je u Neumu organizovala konsultantska kuća Revicon. Federacija BiH započela je primjenu ovog modela kroz budžet za 2025. godinu. Kantoni imaju rok do 2027. da se pripreme i uvedu takvu reformu.

Fokus na rezultate, a ne rashode

Umjesto da se budžetske stavke pravdaju u odnosu na iznose iz prethodne godine, vlasti će sada morati pokazati šta je postignuto sredstvima koja su utrošena.

„Fokus se premješta sa kontrole potrošnje po budžetskim linijama na odgovornost za rezultate. Proces počinje identifikacijom problema, nastavlja se kroz planirane aktivnosti i završava mjerljivim ishodima. Na taj način jačamo fiskalnu i političku odgovornost rukovodilaca i vlade,“ izjavio je Alija Aljović, pomoćnik u Sektoru za budžet i javne rashode u Federalnom ministarstvu finansija.

Revicon, kao konsultantska kuća koja već godinama podstiče reforme u javnom sektoru, prepoznaje važnost ove promjene kao prekretnice ka većoj transparentnosti i odgovornosti. Programsko budžetiranje omogućava da ciljevi javne potrošnje budu jasni već prilikom usvajanja budžeta, kao i kasnije tokom izvještavanja o izvršenju.

„Građani, parlament i mediji će dobiti jasnu informaciju ne samo o tome koliko je novca potrošeno, nego i kakvi su stvarni učinci postignuti tim sredstvima. Upravo je to najveća vrijednost ovog pristupa,“ naglašava Aljović.

Efikasno upravljanje kao strateški izbor

Efikasno upravljanje troškovima više se neće svoditi samo na smanjenje rashoda. U javnom sektoru, gdje institucije često nemaju mogućnost da povećaju prihode ili se dodatno zaduže, jedini način za osiguranje sredstava za nove prioritete biće racionalizacija postojećih izdataka.

„Upravljanje troškovima podrazumijeva strateško usmjeravanje raspoloživih resursa ka onim aktivnostima koje donose najveću društvenu korist. Svaka marka mora biti opravdana kroz konkretan rezultat,“ objašnjava Aljović. „Neki projekti će biti obustavljeni jer ne daju rezultate, dok će oni koji ostanu bolje odražavati stvarne prioritete i strategiju institucije.“

Mjerenje učinka i učenje iz prakse

Evaluacija uspješnosti budžetskih politika biće zasnovana na pokazateljima efikasnosti, ekonomičnosti i djelotvornosti. Jedan od primjera je trošak po kilometru izgrađene ceste, koji će se moći upoređivati između različitih institucija i nivoa vlasti.

„Ovakav pristup omogućava poređenje troškova i postignutih rezultata. Također olakšava i učenje iz uspješnih praksi drugih i motiviše menadžere da poboljšaju učinkovitost sopstvenih organizacija,“ ističe Aljović. „Ovo može biti izazovno za one koji budžet i dalje doživljavaju isključivo kao instrument za raspodjelu sredstava, bez jasne veze s javnim interesom.“

Zemlje poput Francuske, Švedske i Sjedinjenih Američkih Država već duže vrijeme primjenjuju ovaj model. Njihova iskustva pokazuju da programsko budžetiranje donosi veću fiskalnu disciplinu, transparentnije izvještavanje i efikasniju raspodjelu javnih sredstava.

BiH na ovaj način postaje dio zajednice zemalja koje budžet ne posmatraju samo kao zbir troškova, nego kao sredstvo za ostvarenje mjerljivih ciljeva koji doprinose kvalitetnijim javnim uslugama za građane.

Revicon će nastaviti pružati stručnu podršku institucijama koje razvijaju savremen pristup planiranju budžeta usmjeren na rezultate, kao osnov za odgovornije upravljanje javnim sredstvima.

The post Revicon IV Međunarodni kongres javnog sektora Nexus: Budžet koji mjeri rezultate, a ne samo troškove appeared first on Biznis Info.