Međutim, uprkos impresivnim brojkama, ova mreža se i dalje ubrzano razvija. Novi, ambiciozni infrastrukturni projekti imaju za cilj dodatno povezivanje kontinenta – od Skandinavije do Sicilije, od Holandije do Poljske…

Jedan od najznačajnijih takvih projekata trenutno se realizuje u srcu Alpa, piše BiznisInfo.ba.

Tunel koji mijenja pravila igre

Riječ je o projektu Brenner Base Tunnel, jednom od najambicioznijih infrastrukturnih poduhvata Evropske unije u oblasti transporta.

Tunel se gradi ispod Brenerskog prevoja, jedne od najprometnijih saobraćajnih ruta koja povezuje južnu Njemačku, Austriju i Italiju. Ova dionica je poznata po čestim gužvama, naročito kada je riječ o teretnom saobraćaju.

Planirani tunel biće dug čak 64 kilometra, čime će postati najduži podzemni željeznički tunel na svijetu. Povezivaće austrijski Innsbruck i italijansku Fortezzu, a njegov značaj je višestruk.

Prema procjenama, vrijeme putovanja biće drastično skraćeno – sa sadašnjih oko 90 minuta na manje od 30 minuta, i to kako za putnički, tako i za teretni saobraćaj.

Osim toga, projekat ima i simboličnu dimenziju: putnici će, slikovito rečeno, moći “otići na espreso u Italiju i vratiti se za isto vrijeme koje im je ranije bilo potrebno samo za odlazak”. Evropska unija finansira oko polovine ukupnih troškova izgradnje ovog megaprojekta.

Dio šire evropske strategije

Tunel Brener nije izolovan projekat. On je dio šire inicijative poznate kao Trans-European Transport Network (TEN-T), odnosno transevropske transportne mreže.

Ova mreža ima za cilj stvaranje jedinstvenog, efikasnog i održivog transportnog sistema koji povezuje sve dijelove Evrope bez zastoja i prekida na granicama.

Brenerski tunel nalazi se na koridoru Skandinavija-Mediteran, koji se proteže od sjevera Evrope – uključujući Finsku, Švedsku i Norvešku – preko centralne Evrope i Alpa, pa sve do Palerma u Italiji i dalje prema Malti.

Pored ovog projekta, u okviru TEN-T mreže realizuju se i drugi veliki infrastrukturni poduhvati:

• Fehmarnbelt Tunnel – podvodni tunel dug 18 kilometara koji će povezati Dansku i Njemačku
• Rail Baltica – brza željeznica koja povezuje baltičke države s ostatkom Evrope
• Fast Danube 2 – projekat unapređenja plovnosti Dunava između Rumunije i Bugarske

Cilj Evropske unije je da osnovna TEN-T mreža bude završena do 2030. godine.

Nebo iznad Evrope: precizna koordinacija

Razvoj transporta u EU ne odnosi se samo na kopno. Vazdušni saobraćaj takođe prolazi kroz velike promjene. Iako na prvi pogled evropsko nebo može djelovati haotično, ono je zapravo jedno od najpreciznije koordinisanih na svijetu. Za to je zadužen Eurocontrol, koji upravlja kontrolom letenja u 42 zemlje.

Tokom prometnih ljetnih dana kroz evropski vazdušni prostor prođe i do 37.500 letova dnevno, što zahtijeva izuzetno preciznu koordinaciju između aviokompanija, aerodroma i kontrolora letenja.

Kako bi se dodatno unaprijedio ovaj sistem, EU je pokrenula inicijativu Single European Sky (Jedinstveno evropsko nebo). Cilj je uspostaviti jedinstven vazdušni prostor kojim se upravlja zajedničkim pravilima i tehnologijom.

Očekuje se da će ova reforma smanjiti kašnjenja, troškove i emisije štetnih gasova za oko 10 posto.

Pomorski transport: ključ trgovine

Slični procesi modernizacije odvijaju se i u pomorskom sektoru. Evropska unija je 2025. godine usvojila novi paket mjera za unapređenje sigurnosti i održivosti brodarstva.

Ovo je posebno važno jer se oko 75 posto spoljne trgovine EU odvija putem mora. Pomorski transport predstavlja ključnu vezu ne samo za globalnu ekonomiju, već i za ostrvske i udaljene priobalne regione unije.

Zašto su ovi projekti važni

Razvoj transportne infrastrukture u EU ima direktan uticaj na svakodnevni život građana i poslovanje kompanija. Ključni razlozi za ulaganja u ovaj sektor su:

1. Bolja povezanost i niži troškovi

Efikasnije povezivanje različitih vidova transporta i država znači kraće vrijeme putovanja i smanjenje logističkih troškova.

2. Jačanje ekonomije

Transportni sektor učestvuje sa oko 5 posto u BDP-u Evropske unije i zapošljava više od 10 miliona ljudi. Bolja infrastruktura direktno podstiče ekonomski rast.

3. Ekološka održivost

Transport je odgovoran za oko četvrtinu emisija stakleničkih gasova u EU. Unija planira smanjiti ove emisije za čak 90 posto do 2050. godine, kroz razvoj električne mobilnosti, unapređenje željezničkog i javnog prevoza, te “zeleniju” avijaciju i brodarstvo.

Veliki infrastrukturni projekti poput Brenerskog tunela jasno pokazuju pravac u kojem se Evropa kreće – ka bržem, povezanijem i održivijem transportu. A ideja da se iz jedne zemlje “skokne na espreso” u drugu za manje od pola sata više ne djeluje kao daleka budućnost, već kao realnost koja je sve bliža.

Preuzimanje teksta i vizuelnog sadržaja dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba

The post Zašto Evropa gradi tunel dug 64 kilometra: “Na pauzi od posla – u Italiju na espreso” appeared first on Biznis Info.

Riječ je o preuzimanju pomorskog segmenta Lürssena poznatog kao Naval Vessels Lürssen (NVL), koji se bavi projektovanjem i izgradnjom vojnih i službenih brodova za njemačku mornaricu, ali i međunarodne kupce.

Rheinmetall preuzima i lokaciju u Rijeci

Ovom akvizicijom Rheinmetall postaje vlasnik brodogradilišta i proizvodnih lokacija NVL-a širom svijeta, uključujući Njemačku, Bugarsku, Egipat, Bruneje – ali i Hrvatsku, gdje kompanija ima prisustvo u riječkoj luci.

NVL zapošljava oko 2.100 radnika širom svijeta i prošle godine je ostvario prihod od oko milijardu eura. Prema dostupnim informacijama, NVL trenutno ima narudžbe u vrijednosti od oko sedam milijardi eura.

Ulazak u pomorski sektor

Preuzimanjem NVL-a Rheinmetall širi svoje poslovanje i ulazi u pomorski sektor kao novu stratešku oblast.

Iako do sada nije samostalno proizvodio brodove, kompanija već sarađuje s mornaricama kroz proizvodnju brodskih topova i laserskih sistema.

Akvizicija će omogućiti integraciju postojećih sistema naoružanja i streljiva u nove pomorske platforme, uključujući i korvete koje NVL proizvodi za vojne potrebe.

Rast nakon rata u Ukrajini

Od početka ruske agresije na Ukrajinu 2022. godine vrijednost dionica Rheinmetalla značajno je porasla, a kompanija je postala jedan od ključnih dobavljača vojne opreme za Ukrajinu.

Istovremeno, Rheinmetall širi proizvodne kapacitete i u drugim dijelovima Evrope.

Italijanska vlada nedavno je dala zeleno svjetlo za pokretanje proizvodnje u pogonu kompanije na Sardiniji, gdje je Rheinmetall uložio oko 50 miliona eura u proizvodnju eksploziva i vođenih projektila za NATO zemlje.

Dio šire konsolidacije odbrambene industrije

Porodica Lürssen odlučila je prodati vojni sektor zbog pogoršane sigurnosne situacije i potrebe za konsolidacijom odbrambene industrije.

Kompanija će se u budućnosti fokusirati na izgradnju civilnih megajahti, dok će Rheinmetall preuzeti razvoj vojnih brodova i dodatno proširiti svoje prisustvo na kopnu, moru i u zraku.

Ova akvizicija označava važan korak u širenju njemačke odbrambene industrije i jačanju prisustva u regionu jugoistočne Evrope.

Velika korist za Rijeku

Za Rijeku ova akvizicija znači uključivanje lokalnih brodogradilišnih kapaciteta u globalni lanac proizvodnje vojnih brodova, čime grad postaje važna strateška tačka u evropskom i međunarodnom odbrambenom sektoru, uz planove za proizvodnju i održavanje visokotehnoloških plovila u riječkim brodogradilištima.

Preuzimanje teksta dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba

The post Njemački vojni div Rheinmetall velikom akvizicijom dolazi u Hrvatsku appeared first on Biznis Info.

Prema dostupnim podacima, vrijednost prekograničnih bankarskih spajanja unutar Evropske unije u 2025. godini dostigla je oko 17 milijardi eura, što predstavlja višestruko povećanje u odnosu na približno 3,4 milijarde eura zabilježenih godinu ranije.

Ovaj nagli rast ukazuje na ubrzanu konsolidaciju sektora i sve izraženiju potrebu banaka za povećanjem obima poslovanja kako bi ostale konkurentne u novom tehnološkom i regulatornom okruženju.

Šta su glavni razlozi rasta

Glavni pokretači ovog trenda su višestruki. Prije svega, tradicionalne banke suočene su s rastućom konkurencijom fintech kompanija koje, zahvaljujući digitalnim platformama i nižim operativnim troškovima, nude brže i fleksibilnije finansijske usluge. Istovremeno, ubrzani razvoj umjetne inteligencije zahtijeva ogromna ulaganja u tehnologiju, što manje banke često ne mogu samostalno finansirati.

Dodatni faktor predstavlja značajan višak kapitala u bilansima evropskih banaka, procijenjen na stotine milijardi dolara, koji se sve češće koristi za akvizicije umjesto za otkup vlastitih dionica.

U uslovima očekivanog pada kamatnih stopa i smanjenja prihoda od kreditiranja, banke nastoje diverzificirati izvore zarade kroz preuzimanje kompanija iz oblasti upravljanja imovinom, investicionog bankarstva i digitalnih finansijskih usluga.

Važnu ulogu u ovom procesu ima i Evropska unija, koja razmatra izmjene regulatornog okvira kako bi olakšala prekogranična spajanja i omogućila stvaranje snažnijih panevropskih bankarskih grupacija sposobnih da konkuriraju velikim američkim i azijskim finansijskim institucijama.

Konsolidacija kao strateški imperativ

Ipak, uprkos rastućem broju transakcija, evropsko bankarsko tržište i dalje ostaje fragmentirano. Većina kreditnih aktivnosti odvija se unutar nacionalnih granica, a različiti pravni i regulatorni sistemi među državama članicama i dalje predstavljaju prepreku stvaranju istinski integrisanog finansijskog tržišta.

Ukoliko se trenutni trend konsolidacije nastavi, evropski bankarski sektor mogao bi u narednim godinama postati znatno koncentrisaniji, s manjim brojem, ali finansijski snažnijih institucija. Takav razvoj događaja mogao bi imati dalekosežne posljedice – od promjena na tržištu rada u finansijskom sektoru do novih uslova kreditiranja za privredu i građane.

Konsolidacija, koja je do prije nekoliko godina bila sporadična i ograničena, danas postaje strateški imperativ za opstanak u sve digitaliziranijem i konkurentnijem globalnom finansijskom sistemu.

The post Najveći talas bankarskih spajanja u Evropi: Evo šta ga pokreće appeared first on Biznis Info.

Prema informacijama finskog javnog servisa Yle i same kompanije Keliber, riječ je o integrisanom projektu koji obuhvata eksploataciju litijuma iz tvrdih stijena i njegovu preradu u litijum-hidroksid baterijskog kvaliteta – ključnu sirovinu za proizvodnju baterija za električna vozila i sisteme za skladištenje energije.

Prvi integrisani projekt ove vrste u EU

Keliber se smatra jednim od prvih projekata u Evropskoj uniji koji će obuhvatiti kompletan lanac vrijednosti – od rudarenja do proizvodnje litijum-hidroksida unutar Evrope.

Većinski vlasnik projekta je međunarodna rudarska grupacija Sibanye-Stillwater, dok manjinski udio drži državna investiciona kompanija Finnish Minerals Group. Ukupna vrijednost investicije procjenjuje se na oko 800 miliona eura.

POVEZANA VIJEST – Prelomna godina za BiH: Sprema se odluka o litiju, milijarda na stolu

Nakon višegodišnje faze pripreme i izgradnje postrojenja, projekt je prešao u operativnu fazu, a komercijalna proizvodnja planirana je u narednim godinama.

Strateški značaj za Evropsku uniju

Početak eksploatacije dolazi u trenutku kada Evropska unija nastoji ojačati vlastite izvore kritičnih sirovina i smanjiti ovisnost o uvozu litijuma iz zemalja van Evrope, posebno iz Kine.

Evropska komisija je litijum već svrstala među ključne sirovine za energetsku tranziciju, a razvoj domaćih kapaciteta za njegovu eksploataciju i preradu smatra se presudnim za jačanje industrije baterija i proizvodnje električnih vozila na kontinentu.

U tom kontekstu, finski projekt Keliber posmatra se kao važan korak ka stvaranju stabilnijeg i autonomnijeg evropskog lanca snabdijevanja baterijama, koji bi mogao imati dugoročne implikacije na energetsku sigurnost i industrijski razvoj EU.

The post Pokrenut prvi integrisani litijumski projekt u Evropi appeared first on Biznis Info.

Međutim, ključno pitanje za zemlje regiona glasi: šta ova zabrana znači za Bosnu i Hercegovinu i Srbiju, koje se i dalje dominantno snabdijevaju ruskim gasom?

Šta je EU tačno zabranila?

Nova uredba zabranjuje uvoz ruskog gasa na tržište Evropske unije, odnosno njegovo puštanje u slobodnu cirkulaciju unutar EU. Zabrana se uvodi postepeno, uz prelazne rokove za postojeće ugovore, a cilj je da se do kraja 2026. i tokom 2027. godine u potpunosti okonča zavisnost Unije od ruskog gasa.

Drugim riječima, države članice EU više neće smjeti kupovati ruski gas za vlastitu potrošnju.

Da li je zabranjen i tranzit gasa?

Ne – i ovo je ključna tačka.

Uredba ne zabranjuje tranzit ruskog gasa kroz teritoriju EU ka trećim zemljama, među koje spadaju i BiH i Srbija. Naprotiv, sam tekst uredbe izričito priznaje da će značajne količine gasa i dalje prolaziti kroz EU u okviru tranzitnog režima.

Razlika je pravno jasna:

• uvoz znači da gas ostaje u EU i koristi se na njenom tržištu

• tranzit znači da gas samo prolazi kroz EU i izlazi ka trećim zemljama

Zabrana se odnosi isključivo na uvoz, ne i na tranzit.

Zašto onda postoje strahovi?

Iako tranzit nije zabranjen, EU uvodi stroge kontrole i nadzor tranzitnih tokova, posebno na osjetljivim ulaznim tačkama poput Turskog toka (interkonekcija Strandzha 2 / Malkoclar).

Cilj tih mjera nije da se zaustavi snabdijevanje Zapadnog Balkana, već da se spriječi da ruski gas indirektno završi na tržištu EU pod izgovorom tranzita.

Zbog toga:

• tranzit mora biti unaprijed najavljen

• mora imati jasno definisane ulazne i izlazne tačke

• gas ne smije ostati u EU skladištima za potrošnju unutar Unije

Šta to konkretno znači za BiH i Srbiju?

Kratkoročno: Snabdijevanje se ne prekida. Gas može i dalje dolaziti preko postojećih ruta, uz pojačan nadzor.

Srednjoročno: Tranzit ostaje moguć, ali postaje politički i regulatorno osjetljiviji. EU zadržava pravo da dodatno pooštri pravila ako procijeni da postoji rizik zaobilaženja zabrane.

Dugoročno: Iako uredba ne zatvara slavinu, ona jasno šalje signal da je oslanjanje na ruski gas strateški neodrživo. BiH i Srbija će, prije ili kasnije, morati ubrzati diversifikaciju izvora snabdijevanja.

Ključni zaključak

Odluka EU ne znači da BiH i Srbija automatski ostaju bez gasa. Tranzit ruskog gasa kroz EU ostaje dozvoljen, ali pod strogim nadzorom i bez ikakvih dugoročnih garancija.

Drugim riječima: gas može teći – ali sigurnost tog snabdijevanja više nije politički neutralna niti dugoročno zagarantovana.

Preuzimanje teksta dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba

The post EU uvela potpunu zabranu: Ostaju li BiH i Srbija bez ruskog gasa appeared first on Biznis Info.

Riječ je o jednoj od najznačajnijih energetskih odluka EU u posljednjim godinama, kojom se nastoji trajno smanjiti ovisnost o ruskim fosilnim gorivima.

Postepena primjena i ključni rokovi

Nova uredba ne uvodi trenutnu zabranu, već predviđa fazu tranzicije kako bi se izbjegli poremećaji na tržištu energije.

Prema usvojenim pravilima:

• Potpuna zabrana uvoza ruskog LNG-a stupit će na snagu krajem 2026. odnosno početkom 2027. godine

• Uvoz ruskog plina iz plinovoda bit će u potpunosti zabranjen od jeseni 2027. godine

U međuvremenu se zabranjuje sklapanje novih ugovora, dok će postojeći biti postupno ukidani.

Nacionalni planovi i kontrola porijekla plina

Države članice EU obavezne su izraditi nacionalne planove kojima će pokazati kako planiraju zamijeniti ruski plin alternativnim izvorima, uz naglasak na diverzifikaciju dobavnih pravaca i jačanje energetske sigurnosti.

Uredba također uvodi strožu kontrolu zemlje porijekla plina, kako bi se spriječilo zaobilaženje zabrane kroz posredničke zemlje ili prepakivanje isporuka.

Političke podjele unutar Unije

Iako je uredba dobila široku podršku, Mađarska i Slovačka glasale su protiv, dok je Bugarska bila suzdržana, upozoravajući na mogući negativan utjecaj na zemlje koje su još uvijek snažno ovisne o ruskom plinu.

Mađarska je najavila i mogućnost pokretanja pravnih postupaka protiv ove odluke.

Dio strategije energetske nezavisnosti EU

Zabrana uvoza ruskog plina dio je šire strategije energetske nezavisnosti EU, pokrenute nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. Iako je udio ruskog plina u ukupnom uvozu EU već znatno smanjen, ova uredba ima za cilj potpuno okončanje energetske ovisnosti o Rusiji.

Za nepoštivanje novih pravila predviđene su stroge sankcije, uključujući visoke novčane kazne za kompanije i pojedince.

Preuzimanje teksta dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba

The post Historijski trenutak: EU zabranila uvoz ruskog plina, evo detalja appeared first on Biznis Info.

– Bugarska je postala 21. zemlja koja je usvojila euro, a oko 358 miliona Evropljana danas svakodnevno koristi našu jedinstvenu valutu – napisala je Lagarde u objavi na društvenim mrežama u petak.

Dan ranije, predsjednica ECB-a je poželjela dobrodošlicu Bugarskoj u “euro porodicu”, kao i guverneru Narodne banke Bugarske Dimitru Radevu, koji je time postao član Upravnog savjeta ECB-a u Frankfurtu.

Govoreći povodom zvaničnog ulaska Bugarske u eurozonu, Lagarde je istakla da je euro snažan simbol onoga što Evropa može postići kada djeluje zajedno, naglašavajući da zajednička valuta odražava zajedničke vrijednosti i kolektivnu snagu kontinenta.

Prema njenim riječima, eurozona predstavlja i važan oslonac u suočavanju s globalnim geopolitičkim i ekonomskim neizvjesnostima s kojima se Evropa trenutno suočava.

Povodom ovog događaja, Evropska centralna banka obilježila je ulazak Bugarske u eurozonu svjetlosnom instalacijom projiciranom na fasadu svog sjedišta u Frankfurtu, čime je simbolično obilježen još jedan krug proširenja monetarne unije.

The post Lagarde: Euro danas koristi 358 miliona Evropljana appeared first on Biznis Info.

Stručnjaci upozoravaju da se sektor nalazi u svojevrsnom slobodnom padu, pri čemu trenutni tržišni uslovi čine proizvodnju šećera iz šećerne repe sve manje održivom.

Pad cijena i rekordne zalihe

Glavni problem proizvođača je oštar pad cijena šećera na evropskom tržištu, koje su u pojedinim državama pale ispod uvozne paritetne cijene. Istovremeno, zalihe šećera su na vrlo visokom nivou, što dodatno pritišće cijene i smanjuje prostor za oporavak.

Nakon nekoliko godina snažne proizvodnje i dobrih prinosa, tržište je preplavljeno šećerom, dok je potražnja oslabila zbog:

• promjena u potrošačkim navikama,
• smanjenja upotrebe šećera u prehrambenoj industriji,
• jače konkurencije iz uvoza.

Šećerane zatvaraju pogone

U takvim uslovima, zatvaranje proizvodnih kapaciteta postaje neminovno. Prema dostupnim informacijama iz agrarnih i industrijskih izvora, najmanje pet šećerana u EU već je najavilo gašenje ili prestanak prerade, dok jedna fabrika neće učestvovati u narednoj kampanji prerade šećerne repe.

Riječ je o potezima koji bi trebali smanjiti ponudu i stabilizirati tržište, ali koji u kratkom roku znače gubitak radnih mjesta i pad domaće proizvodnje.

Šta to znači za poljoprivredu

Kriza u industriji šećera direktno pogađa i poljoprivrednike, posebno proizvođače šećerne repe. U više država članica već je najavljeno:

• smanjenje površina pod repom,
• raskid ugovora s dijelom proizvođača,
• niže otkupne cijene za narednu sezonu.

Time se dodatno smanjuje interes za ovu kulturu, što dugoročno može dovesti do strukturnog pada proizvodnje šećera u Evropi.

Strukturni problemi sektora

Problemi evropske industrije šećera nisu samo ciklični, već i strukturni. Nakon ukidanja proizvodnih kvota u EU, tržište je postalo znatno volatilnije. Uz to, sektor se suočava s rastom troškova energije i rada; strožijim ekološkim pravilima te konkurencijom iz trećih zemalja s nižim proizvodnim troškovima.

Sve to dovodi u pitanje dugoročnu konkurentnost evropskih šećerana.

Posljedice i za region

Iako se zatvaranja trenutno dešavaju u zapadnoj i centralnoj Evropi, posljedice će osjetiti i region. Manja proizvodnja u EU može srednjoročno dovesti do:

• većih oscilacija cijena šećera,
• veće zavisnosti od uvoza,
• dodatnog pritiska na preostale šećerane u jugoistočnoj Evropi.

Industrija šećera, nekada jedan od stubova evropske prehrambene proizvodnje, tako ulazi u period dubokog restrukturiranja, čiji će se puni efekti vidjeti tek u narednim godinama.

Preuzimanje teksta dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba

The post “Slatka kriza” trese Evropu: Zatvaraju se šećerane širom EU appeared first on Biznis Info.

Projekat je dobio zeleno svjetlo nakon što je Evropska komisija odobrila državnu pomoć, čime su uklonjene posljednje institucionalne prepreke za početak realizacije.

Zašto Poljska ide u nuklearnu energiju

Poljska je jedna od energetskih najzavisnijih zemalja EU od uglja, koji i dalje čini veliki dio njenog energetskog miksa. Nuklearna elektrana predstavlja ključni korak ka:

• smanjenju emisija CO₂

• jačanju energetske sigurnosti

• smanjenju zavisnosti od uvoza fosilnih goriva

• stabilnoj i predvidivoj proizvodnji električne energije

U kontekstu energetske krize, rata u Ukrajini i nestabilnih cijena energenata, Varšava nuklearnu energiju vidi kao strateški temelj budućeg razvoja.

Gdje se gradi i kakav će biti kapacitet

Prva poljska nuklearna elektrana gradi se na obali Baltičkog mora, u sjevernom dijelu zemlje, a koristit će američku tehnologiju Westinghouse AP1000.

Planirana su tri nuklearna reaktora, s ukupnim kapacitetom od oko 3,7 gigavata, što bi pokrilo značajan dio potreba Poljske za električnom energijom.

Administrativni i pripremni radovi već su započeli, dok se fizički početak gradnje (izlijevanje prvog betona) očekuje u narednim godinama. Prvi reaktor trebao bi biti operativan početkom 2030-ih.

Jedna od najvećih investicija u EU

Ukupna vrijednost projekta procjenjuje se na 40 do 45 milijardi eura, a finansiranje će se oslanjati na kombinaciju:

• državnih sredstava

• dugoročnih kreditnih aranžmana

• mehanizama odobrenih od EU

Očekuje se da će projekat otvoriti desetine hiljada radnih mjesta tokom izgradnje, te trajno zaposliti veliki broj stručnjaka u fazi rada elektrane.

Nuklearna energija se vraća u fokus Evrope

Poljski projekat dio je šireg evropskog trenda ponovnog interesovanja za nuklearnu energiju. Nakon godina stagnacije, sve više zemalja EU nuklearnu energiju ponovo posmatra kao:

• niskougljični izvor energije

• stabilnu alternativu obnovljivim izvorima

• oslonac energetske nezavisnosti

Francuska, Češka, Mađarska i Slovačka već imaju ili proširuju nuklearne kapacitete, dok Poljska prvi put ulazi u ovaj sektor.

Širi značaj projekta

Izgradnja nuklearne elektrane u Poljskoj nije samo nacionalni projekat, već strateški potez za cijelu Evropsku uniju. On jača stabilnost elektroenergetskog sistema, smanjuje pritisak na tržište gasa i doprinosi dugoročnim klimatskim ciljevima.

Za Poljsku, ovo je historijski iskorak – prelazak iz energetskog sistema zasnovanog na uglju u modernu, niskougljičnu i tehnološki naprednu ekonomiju.

Preuzimanje teksta dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba

The post U srcu Evrope niče nuklearna elektrana vrijedna 40 milijardi eura appeared first on Biznis Info.

Ovu brojku Moskva navodi u zvaničnom saopštenju, uz tvrdnju da su sankcije više pogodile evropsku privredu nego rusku. Iako se radi o procjeni iz Rusije – koja je politički motivisana i nije potvrđena nezavisnim analizama – jasno je da je rat izazvao velike poremećaje na evropskom tržištu energije, industrije i trgovine.

Zašto su gubici tako veliki?

Evropa je od početka rata bila primorana da se u rekordnom roku odvoji od ruskog gasa i nafte, što je dovelo do:

• historijski visokih cijena energenata,
• smanjenja industrijske proizvodnje, posebno u Njemačkoj,
• poskupljenja robe i inflatornih pritisaka,
• usporavanja izvoza i rasta BDP-a.

Posebno su pogođene zemlje čija je privreda snažno oslanjana na uvoz jeftinog ruskog gasa – poput Njemačke, Italije, Austrije i Mađarske. Industrijski giganti u hemijskom, metalurškom i automobilsko-proizvodnom sektoru pretrpjeli su ozbiljne troškove zbog poskupljenja energije i sirovina.

Moskva: Ruska privreda raste, Evropa trpi

Rusko ministarstvo tvrdi da se evropske ekonomije teško oporavljaju, dok je Rusija „pokazala otpornost“. Prema njihovoj interpretaciji, sankcije su imale efekat “bumeranga” i više pogodile Zapad nego samu Rusiju.

Međutim, važno je naglasiti da ove procjene dolaze iz političkog izvora i predstavljaju stav Moskve u aktuelnom geopolitičkom nadmetanju. Nezavisne međunarodne institucije nisu potvrdile procjenu o gubitku od 1,6 biliona eura, ali se slažu da je cijena evropskog ekonomskog prilagođavanja ogromna.

Nezavisni ekonomisti: Evropa je platila visoku cijenu, ali dugoročno dobija sigurnost

Neovisne analize procjenjuju da je Evropa izgubila stotine milijardi eura zbog:

• energetskog šoka,
• subvencija za domaćinstva i kompanije,
• prekida trgovine s Rusijom,
• povećanih vojnih izdataka,
• usporavanja industrijske aktivnosti.

Ipak, prema evropskim ekonomskim institucijama, dugoročna korist je smanjenje ovisnosti o ruskoj energiji i jačanje sigurnosne strategije – što se smatra ključnim u kontekstu budućih prijetnji i nestabilnosti.

Rat u Ukrajini donio je Evropi najveće ekonomske poremećaje u posljednje tri decenije. Procjena od 1,6 biliona eura predstavlja ruski pogled na štetu, ali bez sumnje – Evropa je platila ogromnu cijenu stabilizacije tržišta, energetske nezavisnosti i geopolitičke sigurnosti.

Preuzimanje teksta dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba

The post Evo koliko je novca Evropa izgubila zbog rata u Ukrajini appeared first on Biznis Info.