Riječ je o Velikom zelenom zidu (Great Green Wall), inicijativi koja se proteže od Atlantskog okeana u Senegalu do Džibutija na obali Crvenog mora, kroz pojas Sahela dug oko 8.000 kilometara.

Iako naziv sugeriše neprekidan pojas drveća, projekat je mnogo složeniji. Njegov cilj nije samo sadnja miliona stabala, već obnova degradiranog zemljišta, zaustavljanje širenja pustinje, unapređenje poljoprivrede i stvaranje boljih uslova za život miliona ljudi, prenose Nezavisne novine.

Borba protiv širenja Sahare

Projekat je 2007. godine pokrenula Afrička unija kao odgovor na ubrzano širenje dezertifikacije u području Sahela. Sahel je ogromna polusušna oblast koja razdvaja Saharu od zelenijih savana u južnom dijelu Afrike.

Prvobitni plan predviđao je stvaranje zelenog pojasa širokog oko 15 kilometara koji bi se prostirao čitavom širinom kontinenta.

Međutim, naučna istraživanja pokazala su da bi mnogo efikasniji bio drugačiji pristup, pa je projekat prerastao u veliku inicijativu obnove prirode.

Danas se, umjesto jednog pojasa drveća, obnavljaju šume, travnjaci, močvare, poljoprivredne površine i autohtona vegetacija, pri čemu se svako područje uređuje u skladu sa lokalnim klimatskim i prirodnim uslovima.

Milionima ljudi prijete glad i siromaštvo

Stanovnici Sahela decenijama se suočavaju sa dugotrajnim sušama, propadanjem zemljišta i sve izraženijim posljedicama klimatskih promjena, piše Dnevno.hr.

Milioni ljudi na ovom području žive od poljoprivrede i stočarstva, ali kako zemljište postaje sve siromašnije, a padavine sve nepredvidljivije, prinosi opadaju, raste siromaštvo, a obezbjeđivanje hrane postaje sve veći izazov.

Veliki zeleni zid zato nije samo ekološki, već i razvojni projekat čiji je cilj poboljšanje kvaliteta života lokalnog stanovništva.

Ambiciozni ciljevi do 2030. godine

Veliki zeleni zid jedan je od najvećih svjetskih projekata obnove prirode. Plan je da do kraja ove decenije bude:

• obnovljeno 100 miliona hektara degradiranog zemljišta, što odgovara površini približno veličine Egipta;
• iz atmosfere uklonjeno oko 250 miliona tona ugljen-dioksida;
• otvoreno 10 miliona radnih mjesta u okviru zelene ekonomije;
• poboljšani uslovi života i bezbjednost snabdijevanja hranom za milione stanovnika Sahela.

U projektu učestvuje više od 20 država

Veliki zeleni zid danas okuplja više od dvadeset afričkih država, uz podršku međunarodnih organizacija, razvojnih banaka i brojnih fondova koji finansiraju projekte zaštite životne sredine.

Iako je pred učesnicima još mnogo posla, ovaj projekat već se smatra jednim od najznačajnijih primjera kako se obnovom prirode može istovremeno odgovoriti na klimatske promjene, smanjiti siromaštvo i stvoriti održiviji uslovi za život miliona ljudi, prenosi Dnevno.

The post Najveći zeleni projekat na svijetu: Afrika gradi “zid” dug 8.000 kilometara od Atlantika do Crvenog mora appeared first on Biznis Info.

Projekat je mjesecima predstavljan kao velika razvojna šansa, ulaganje vrijedno više milijardi eura koje bi Republiku Srpsku moglo pozicionirati na evropskoj mapi strateških sirovina.

Međutim, politički potres koji se upravo dogodio u Mađarskoj mogao bi potpuno promijeniti sudbinu cijelog projekta.

Naime, Viktor Orbán je izgubio izbore, a dužnost premijera jučer je i zvanično preuzeo Péter Magyar, političar potpuno drugačijeg profila i odnosa prema vlastima Republike Srpske. Time je ozbiljno uzdrman jedan od ključnih političkih i finansijskih oslonaca projekta litijuma na Majevici.

O kakvom projektu je riječ

Za one koji nisu pratili cijelu priču, riječ je o projektu eksploatacije litijuma i drugih strateških minerala na području planine Majevice, gdje su istraživanja pokazala velika nalazišta litija, bora, kalija i magnezijuma. Prema ranijim procjenama, nalazište kod Lopara sadrži:

• oko 1,5 miliona tona ekvivalenta litij-karbonata;
• oko 14 miliona tona borne kiseline;
• desetine miliona tona drugih minerala.

Zbog toga je projekat već proglašavan jednim od najznačajnijih rudarskih poduhvata u ovom dijelu Evrope.

Litij je danas jedna od najtraženijih sirovina na svijetu jer predstavlja ključnu komponentu baterija za električne automobile i energetsku tranziciju Evrope.

Švicarska firma, njemačka industrija i mađarski novac

Formalni nosilac istraživanja i zahtjeva za koncesiju je švicarska kompanija Arcore AG, ali je od početka veoma važnu ulogu igrala Mađarska – kroz političku podršku Orbánove administracije, mađarske državne fondove i finansijske institucije.

Plan je bio da se sirovina iz Lopara transportuje na preradu u Njemačku, gdje bi se proizvodio litij-hidroksid za evropsku autoindustriju. U tom lancu važnu ulogu ima i kompanija Rock Tech Lithium, koja razvija preradbene kapacitete u Njemačkoj.

Upravo zbog toga projekat nije bio samo lokalna rudarska priča, nego dio mnogo šire evropske industrijske i geopolitičke strategije.

Zašto je 2026. trebala biti prelomna godina

Ova godina od početka je označavana kao ključna za budućnost projekta. Tokom 2026. očekivalo se:

• donošenje konačne odluke o koncesiji;
• početak velikih investicija;
• pripreme za komercijalnu eksploataciju;
• ulazak stotina miliona eura u projekat.

Investitori su već ranije govorili o mogućnosti početka eksploatacije krajem ove godine.

Istovremeno, vlasti Republike Srpske posljednjih mjeseci mijenjale su zakonski okvir kako bi ključne odluke o geološkim istraživanjima i eksploataciji bile prebačene na entitetski nivo, čime je znatno smanjen utjecaj lokalnih zajednica.

Mnogi su upravo 2026. vidjeli kao godinu konačne odluke – ili početka velikog rudarskog projekta ili početka ozbiljnog društvenog sukoba oko njega.

Orbánov poraz mijenja političku računicu

Ali sada se geopolitička slika naglo mijenja. Orbán je bio jedan od najbližih evropskih saveznika vlasti RS-a i snažno je gurao strategiju pretvaranja Mađarske u evropski centar proizvodnje baterija. Zbog toga je Budimpešta pokazivala veliki interes za regionalna nalazišta litijuma, uključujući i Majevicu.

Nova vlada Pétera Magyara, međutim, dolazi s potpuno drugačijim političkim prioritetima.

Magyar se predstavlja kao proevropski reformista koji želi distancirati Mađarsku od Orbánovog modela politike i brojnih kontroverznih regionalnih savezništava.

To otvara ozbiljna pitanja:

• hoće li nova vlast nastaviti podržavati projekat;
• da li će ostati planirane investicije;
• hoće li Budimpešta i dalje politički stajati iza cijelog aranžmana.

Jer mađarska podrška nije bila samo finansijska. Ona je predstavljala i političku zaštitu projekta.

Ekološki otpor nije nestao

Paralelno s ekonomskim planovima, projekat se od početka suočava sa snažnim ekološkim otporom. Građani Lopara i ekološke organizacije mjesecima upozoravaju na moguće posljedice rudarenja litijuma:

• zagađenje podzemnih voda;
• upotrebu hemikalija u preradi;
• dugoročno uništavanje prirode Majevice.

Kao primjer često se navodi slučaj Srbije i projekta Rio Tinta u dolini Jadra, koji je zaustavljen nakon velikih protesta.

Godina odluke ili godina preispitivanja

Zbog svega toga, promjena vlasti u Mađarskoj mogla bi označiti početak nove faze neizvjesnosti za projekat koji je do prije samo nekoliko mjeseci djelovao kao gotovo siguran.

Umjesto godine početka eksploatacije, 2026. bi sada mogla postati godina preispitivanja cijelog projekta litijuma na Majevici.

Preuzimanje teksta i vizuelnog sadržaja dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba

The post Orbánov pad ruši najveći projekat u RS-u vrijedan milijarde eura appeared first on Biznis Info.

Riječ je o projektu poznatom kao “Preusmjeravanje vode s juga na sjever” (South-to-North Water Diversion Project – SNWD), vrijednom oko 79 milijardi američkih dolara. Sistem danas uključuje mrežu kanala, tunela, akvadukata i pumpnih stanica ukupne dužine veće od 2.700 kilometara.

Prema dostupnim podacima, do aprila 2026. godine ovim sistemom preusmjereno je čak 76,7 milijardi kubnih metara vode iz vlažnijih južnih dijelova zemlje prema sušnom sjeveru, čime je značajno promijenjena vodna mapa Kine.

Rješenje za jednu od najvećih svjetskih kriza vode

Sjeverni dio Kine godinama se suočava sa ozbiljnim problemima nestašice vode. Dijelovi Žute rijeke povremeno su presušivali, dok su pojedini pritoci rijeke Hai tokom većeg dijela godine ostajali bez vode.

Kako bi odgovorili na rastuću krizu, kineski inženjeri osmislili su sistem sposoban za prijenos ogromnih količina vode na kontinentalnom nivou. Projekat je zvanično pokrenut 2002. godine, a danas povezuje četiri velika riječna sliva kroz kompleksnu mrežu infrastrukture, prenosi Agroklub.

Planirane su tri glavne trase – istočna, centralna i zapadna. Kada projekat bude u potpunosti završen, očekuje se da će godišnje moći preusmjeravati oko 44,8 milijardi kubnih metara vode.

Istočna ruta duga je 1.112 kilometara i dijelom koristi historijski kanal Peking–Hangzhou, najstariji umjetni plovni put na svijetu. U funkciji je od 2013. godine i može godišnje transportovati 14,8 milijardi kubnih metara vode.

Na ovoj trasi izgrađeno je 13 velikih pumpnih stanica sa više od 100 pumpnih sistema, čija ukupna snaga u pojedinim dijelovima prelazi 454 megavata.

Voda do skavina Pekinga

Centralna ruta, duga između 1.264 i 1.400 kilometara, vodi od akumulacije Danjiangkou do Pekinga. Veći dio sistema funkcioniše gravitacijski, bez potrebe za dodatnim pumpanjem vode.

Posebno impresivan dio projekta predstavljaju tuneli ispod Žute rijeke, dok upravo ova ruta danas obezbjeđuje oko 70 posto vode koja stiže do slavina u Pekingu.

Zapadna ruta još je u fazi planiranja i smatra se tehnički najzahtjevnijim dijelom projekta. Prema procjenama, trebala bi imati kapacitet od 17 milijardi kubnih metara vode godišnje.

Ogromni troškovi i preseljenje stanovništva

Ukupna vrijednost projekta premašila je 79 milijardi dolara, što ga čini najskupljim vodnim infrastrukturnim projektom u historiji.

Izgradnja je zahtijevala i velike društvene promjene. Procjenjuje se da je zbog trase sistema preseljeno oko 330.000 ljudi, uključujući čitave zajednice koje su morale napustiti svoje domove i zemljišta.

Po završetku svih faza, planiranom do 2050. godine, sistem bi trebao imati kapacitet dovoljan za snabdijevanje vodom država veličine Portugala ili Švicarske.

Ekološki izazovi i otvorena pitanja

Iako se projekat smatra jednim od najvećih inženjerskih uspjeha moderne Kine, stručnjaci upozoravaju i na ozbiljne izazove.

Onečišćenje vode ostaje velika prijetnja, posebno na dionicama koje prolaze kroz industrijske zone. Istovremeno, dugoročni utjecaj na ekosisteme još uvijek nije u potpunosti procijenjen.

Kineske vlasti paralelno ulažu u zaštitu izvorišta, obala i kvaliteta vode, dok pojedini stručnjaci smatra

The post Najskuplji vodni projekt u historiji: 79 milijardi dolara za umjetnu rijeku appeared first on Biznis Info.

Riječ je o projektu izgradnje tvornice i pogona za preradu nusproizvoda životinjskog porijekla i njihovih proizvoda u naselju Bilješevo kod Kaknja.

Kako je BiznisInfo.ba ranije objavio, kompanija Bioorganika je u vlasništvu zagrebačke Agroproteinke, firme koja je u većinskom vlasništvu porodice hrvatskog ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana, pri čemu je i sam ministar jedan od suvlasnika.

Projekat traje godinama i prati ga niz sporova

Projekat u Kaknju traje već duže od deset godina i od samog početka izaziva polemike, protivljenje dijela lokalne zajednice i brojna pitanja o njegovom stvarnom uticaju na okoliš.

Investitor je i ranije posjedovao okolinsku dozvolu, ali je ona u međuvremenu istekla, zbog čega je obnova ovog dokumenta postala ključna za nastavak gradnje. Federalno ministarstvo sada je objavilo dopunjeni nacrt obnovljene dozvole, uz rok od osam dana za dostavu novih primjedbi, sugestija i komentara zainteresirane javnosti.

Na našem videu pogledajte lokaciju gdje je predviđena gradnja fabrike:

Prema nacrtu rješenja, planirani instalirani kapacitet tvornice iznosi 40.000 tona godišnje.

Šta bi se gradilo kod Kaknja

Planirani pogon bi vršio preuzimanje nusproizvoda životinjskog porijekla iz klaonica, prerade mesa, farmi i prehrambene industrije, a zatim njihovom toplinskom preradom proizvodio mesno-koštano brašno i tehničku mast.

Projekt je zamišljen u dvije faze. U prvoj fazi predviđena je izgradnja ulazno-izlazne zone, administrativnog objekta, proizvodnog objekta, kotlovnice, biofiltera, radionica, parkinga, rezervoara i postrojenja za tretman otpadnih voda.

U drugoj fazi predviđen je još jedan proizvodni objekat, čime bi došlo do razdvajanja prerade različitih kategorija nusproizvoda životinjskog porijekla.

Ministarstvo: Dozvola ne daje pravo gradnje, već propisuje uslove zaštite okoliša

Iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma naglašavaju da okolinska dozvola nije akt kojim se investitoru odobrava lokacija ili pravo građenja, nego dokument kojim se propisuju mjere i uslovi zaštite okoliša.

Ministarstvo podsjeća da je postupak za ovaj projekat prvi put pokrenut još 2014. godine, kada je dostavljena Studija uticaja na okoliš, te da je lokacija bila predviđena važećim prostorno-planskim dokumentima Općine Kakanj.

Prva okolinska dozvola izdata je 29. septembra 2014. godine, a potom je 2019. godine obnovljena na novih pet godina. Novi zahtjev za obnovu dozvole investitor je podnio 15. jula 2024. godine, uz dopunu iz oktobra iste godine.

Ministarstvo navodi da je tokom postupka više puta produžavalo rok za javni uvid kako bi se omogućilo punije učešće lokalne zajednice, Općine Kakanj, mjesnih zajednica, nevladinih organizacija i drugih zainteresiranih subjekata.

Općina Kakanj i građani osporavaju projekat

Jedna od ključnih spornih tačaka u ovom slučaju jeste pitanje da li je izgradnja fabrike uopće započela.

Općina Kakanj ranije je zauzela negativan stav prema obnovi okolinske dozvole i zatražila reviziju svih ranije izdatih akata, uključujući vodne saglasnosti, urbanističku i građevinsku dozvolu. Prema stavu Općine, gradnja nije započela u rokovima predviđenim ranijim odobrenjima, zbog čega bi investitor, po njihovom tumačenju, morao ponovo prolaziti kompletnu proceduru izdavanja dozvola.

S druge strane, investitor tvrdi da su radovi započeli i da su izvedeni infrastrukturni zahvati poput cestovnog pristupa, armiranobetonskog mosta, potpornih zidova, uređenja lokalnog puta i regulacije Repovačkog potoka, te da nema potrebe za ponovnim prolaskom kroz čitavu proceduru.

BiznisInfo.ba ranije na terenu: Parcela obrasla i bez vidljivih radova

BiznisInfo.ba je u septembru prošle godine obišao lokaciju na kojoj je planirana gradnja i tada se na licu mjesta moglo vidjeti da na parceli nema aktivnih radova, niti da teren ostavlja utisak gradilišta u punom obimu.

Parcela je bila obrasla rastinjem, neograđena i bez jasnih obilježja da se radi o aktivnoj izgradnji velikog industrijskog pogona. Upravo zbog toga pitanje da li su minimalni infrastrukturni zahvati dovoljni da se smatra da je gradnja započela ostaje jedno od ključnih za budućnost cijelog projekta.

Najveći strahovi: Mirisi, otpadne vode i transport kroz naselja

Dio lokalne zajednice, ekološka udruženja i građanske inicijative upozoravaju na moguće neugodne mirise, povećan transport kroz naseljena mjesta, kao i rizike po vode i okoliš.

Posebno se ističe zabrinutost zbog činjenice da je riječ o postrojenju za preradu nusproizvoda životinjskog porijekla, što kod stanovništva izaziva dodatnu bojazan zbog mogućih emisija i narušavanja kvaliteta života.

Investitor, s druge strane, tvrdi da je projekat projektovan u skladu s EU regulativom, da će sirovina biti prevožena hermetički zatvorenim i rashlađenim vozilima, te da će pogon raditi u podtlaku kako bi se spriječilo širenje mirisa prema vanjskom prostoru.

Prema dostavljenim objašnjenjima, predviđeni su biofilteri za tretman otpadnog zraka, a projektno rješenje, kako tvrde, omogućava smanjenje mirisa do 98,4 posto.

Planiran i tretman otpadnih voda

Kada je riječ o otpadnim vodama, investitor navodi da je planiran centralni uređaj za tretman, uz povrat dijela pročišćene vode u proces proizvodnje.

Prečišćene vode bi se, prema projektu, ispuštale preko kontrolnog okna i cjevovoda položenog u koritu Repovačkog potoka do rijeke Bosne, uz obavezu redovnog monitoringa i pridržavanja graničnih vrijednosti emisija propisanih okolinskom dozvolom.

Postupak bio prekidan zbog prethodnog pitanja

U međuvremenu je cijeli postupak bio i formalno prekinut zbog pitanja koje se odnosilo na inspekcijski nadzor i pravni status ranijih dozvola.

Federalno ministarstvo okoliša i turizma navodi da je postupak nastavljen nakon što je od nadležnih organa dobijena informacija da eventualni propusti investitora i izvođača radova ne dovode do preispitivanja pravosnažnog rješenja, te da je građevinska dozvola i dalje na snazi.

Nakon toga investitor se dodatno izjasnio na zaprimljene primjedbe, a ministarstvo je, imajući u vidu izmjene u dispozitivu rješenja u odnosu na ranije objavljeni nacrt, ponovo objavilo dopunjeni nacrt 18. marta 2026. godine.

Politička dimenzija dodatno podiže interes javnosti

Ovaj projekat odavno je prevazišao okvire lokalne investicije, jer se u javnosti ne posmatra samo kao ekološko i razvojno pitanje, nego i kao politički osjetljiv slučaj zbog vlasničke povezanosti sa porodicom hrvatskog šefa diplomatije.

Upravo zbog toga svaka nova odluka institucija izaziva dodatnu pažnju javnosti, posebno u situaciji kada lokalna zajednica i dalje izražava snažan otpor.

Šta slijedi

Objavom dopunjenog nacrta obnovljene okolinske dozvole projekat Bioorganike ušao je u novu fazu. Nakon isteka roka za primjedbe, Federalno ministarstvo okoliša i turizma trebalo bi odlučiti da li će donijeti konačno rješenje i pod kojim uslovima.

Iako investitor tvrdi da su ispunjeni svi tehnički, pravni i okolišni uslovi za nastavak projekta, protivnici ove investicije poručuju da ključni test tek slijedi – ne samo na papiru, nego i na terenu.

Sudbina fabrike kod Kaknja sada će zavisiti od toga hoće li nadležne institucije prihvatiti argumente investitora i koliko će strogo u praksi biti provedene mjere zaštite okoliša.

Preuzimanje teksta dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba

The post FBiH daje dozvolu hrvatskom ministru: Otvoren put za spornu fabriku appeared first on Biznis Info.

Investitori, elektroprivrede Republike Srpske i Srbije, projekt vide kao važan korak ka jačanju proizvodnje “zelene energije”, dok lokalne vlasti u Foči u njemu prepoznaju značajnu razvojnu priliku.

Planirano jezero dugo više od 11 kilometara

Prema projektnim podacima, akumulaciono jezero hidroelektrane “Buk Bijela” trebalo bi biti dugo oko 11,5 kilometara, sa zapreminom od gotovo 16 miliona kubnih metara vode.

Planirana brana imala bi dužinu po kruni od 187 metara i visinu od 57 metara, čime bi ovaj projekat postao jedan od najvećih infrastrukturnih zahvata u ovom dijelu regije.

Ekolozi upozoravaju na moguće posljedice

Ekološki aktivisti s obje strane granice izražavaju zabrinutost zbog mogućih dugoročnih posljedica po prirodu i lokalno stanovništvo.

Posebno upozoravaju na potencijalno ugrožavanje kanjona rijeke Tare, kao i na negativan utjecaj na biodiverzitet rijeke Drine i njenih pritoka.

– Riba mladica, čije je stanište ovdje zastupljeno s oko 40 posto ukupne populacije, mogla bi biti potpuno uništena u roku od deset godina nakon formiranja akumulacije – upozorava Vuk Ivković iz Crnogorskog društva za ekologiju.

Stručnjaci tvrde: Utjecaj neće biti veći nego kod HE “Piva”

S druge strane, članovi stručnog tima koji rade na studiji ističu da hidrološki modeli ne ukazuju na značajne negativne promjene.

Prema njihovim navodima, utjecaj hidroelektrane “Buk Bijela” bio bi sličan onome koji već decenijama postoji nakon izgradnje hidroelektrane “Piva”.

– Ne očekuje se dodatno ugrožavanje toka Tare niti turizma, jer rafting aktivnosti ostaju nepromijenjene – rekao je Danilo Mrdak, profesor Prirodno-matematičkog fakulteta u Podgorici.

Sličan stav iznijele su i lokalne vlasti u Plužinama.

– Nakon više od 40 godina, na tom prostoru razvijen je park prirode Piva, što pokazuje da projekat nije imao negativne posljedice kakve se danas spominju – istakao je predsjednik opštine Plužine Slobodan Delić.

Investitori najavljuju mjere zaštite okoliša

Iz Elektroprivrede Republike Srpske navode da su planirane mjere za očuvanje prirodnih resursa, uključujući i zaštitu ribljeg fonda.

– Predviđena je izgradnja mrestilišta za mladicu i pastrmku, što je jedan od uslova za dobijanje ekološke dozvole – rekao je Goran Ninković, direktor Direkcije za investicije ERS-a.

U Elektroprivredi Srbije i Vladi Republike Srpske ističu da se projekat realizuje u skladu s međunarodnim standardima, te da se uskoro očekuje izdavanje ekološke dozvole.

Investicija od 250 miliona eura

Kamen temeljac za izgradnju hidroelektrane “Buk Bijela” položen je prije pet godina, a ukupna vrijednost investicije procjenjuje se na oko 250 miliona eura.

Projekat finansiraju elektroprivrede Republike Srpske i Srbije, a njegov završetak bi mogao imati značajan utjecaj na energetsku stabilnost i razvoj ovog dijela regiona, izvijestio je RTRS.

The post Uskoro dozvola za mega branu na Drini i jezero od 11 kilometara appeared first on Biznis Info.

Prema navodima lokalnog stanovništva, radovi su se odvijali na putu širine između 2,5 i 3 metra, koji je generacijama korišten kao poljski put i za koji se smatra da prati i trasu antičkog puta. Suhozidi uz trasu spadaju među najreprezentativnije i najduže na području Hvara.

Radove organizovala firma u vlasništvu Sanele Diane Jenkins

Radovi su započeli u organizaciji kompanije Wanderlust Innovations, u vlasništvu Sanele Diane Jenkins, investitorice i poduzetnice porijeklom iz BiH, koju domaći i regionalni mediji često nazivaju “bosanskom Lady Di”.

Jenkins je na tom području prethodno kupila oko 87.000 kvadratnih metara zemljišta, a mještani tvrde da je cilj radova bio proširenje postojećeg puta na više od pet metara širine, iako investitor, kako navode, već ima osiguran pristupni put, kao i ostali vlasnici parcela u toj zoni, izvijestila je Dalmacija Danas.

Strah od betonizacije i trajne devastacije

Lokalno stanovništvo upozorava da se ne radi o običnom makadamskom putu, već o prostoru s velikom historijskom i krajobraznom vrijednošću.

– Ovo nije običan put. Riječ je o starom poljskom putu sa suhozidnom gradnjom koja je dio kulturne baštine i pod zaštitom UNESCO-a. Suhozidi su rušeni i poravnani s trasom puta, a takva šteta se ne može jednostavno sanirati – upozoravaju mještani.

Posebno ističu bojazan da bi ovakvi zahvati mogli otvoriti vrata daljnjoj betonizaciji i trajnom narušavanju krajolika, koji se smatra jednim od rijetkih očuvanih zelenih prostora na tom dijelu otoka.

Zaštićeno područje i sporne saglasnosti

Područje na kojem su započeti radovi nalazi se u zoni zaštitnih šuma (Š2) i unutar ekološke mreže Natura 2000, gdje su građevinski zahvati strogo ograničeni.

Prema dostupnoj dokumentaciji, bivši gradonačelnik Hvara dao je saglasnost za rekonstrukciju dijela postojećeg poljskog puta u dužini od oko 320 metara, dok se sporne parcele nalaze dodatnih 500 do 600 metara dalje.

U samoj saglasnosti, kako navode mještani, navedeno je da je rekonstrukcija moguća uz pismenu saglasnost svih privatnih vlasnika uz trasu puta, a od oko 60 potrebnih potpisa, investitorica je, prema tvrdnjama lokalne zajednice, imala tek nekoliko.

Radovi bez građevinske dozvole

Građevinska inspekcija je na terenu utvrdila da za radove nije postojala važeća građevinska dozvola, nakon čega je gradilište zapečaćeno, a radovi obustavljeni.

Mještani dodatno upozoravaju na sječu zaštitne šume, uklanjanje suhozida i mogućnost daljnjeg probijanja trase preko privatnih, crkvenih i državnih zemljišta.

– Ako se ovakvi zahvati dopuste, sutra će isto pokušati neko drugi. Ovo je jedno od rijetkih preostalih zelenih područja koje treba sačuvati – poručuju mještani Hvara.

The post Inspekcija na Hvaru zaustavila radove najbogatije Bosanke appeared first on Biznis Info.

Riječ je o projektu koji se već sada opisuje kao vrijedan više milijardi eura, ali koji istovremeno izaziva snažne podjele u javnosti – od entuzijazma vlasti i investitora do otvorenog protivljenja ekoloških organizacija i dijela lokalnog stanovništva.

Litij s Majevice – šta se tačno planira

Istraživanja na području Lopara, na planini Majevici, pokazala su izuzetno bogat mineralni potencijal. Prema dostupnim procjenama, na ovom lokalitetu se nalazi:

• oko 1,5 miliona tona ekvivalenta litij-karbonata,

• oko 14 miliona tona borne kiseline,

• 35 miliona tona kalija,

• te 94 miliona tona magnezij-sulfata.

Ukupna vrijednost ovih sirovina procjenjuje se na više milijardi eura, zbog čega se projekat smatra jednim od najznačajnijih rudarskih poduhvata u ovom dijelu Evrope.

Ko traži koncesiju i gdje je zapelo

Zahtjev za dodjelu koncesije podnijela je Arcore AG, švicarska kompanija koja je godinama vodila istražne radove putem svoje lokalne firme Arcore ulaganja d.o.o.

Međutim, kako je Ministarstvo energetike i rudarstva Republike Srpske potvrdilo za BiznisInfo.ba ove sedmice, odluka o dodjeli koncesije još nije donesena.

– Vlada Republike Srpske još nije donijela odluku po pitanju podnesenog zahtjeva za dodjelu koncesije, niti je ovo pitanje razmatrano u bilo kom obliku – naveli su iz Ministarstva za BiznisInfo.ba.

Nezvanično, BiznisInfo.ba saznaje da bi se odluka mogla donijeti u narednim mjesecima, što bi 2026. godinu moglo učiniti presudnom za sudbinu projekta.

Podsjetimo, nedavnim izmjenama Zakona o geološkim istraživanjima RS ograničena je uloga lokalnih zajednica u postupku odlučivanja, dok je odlučujuća nadležnost prebačena na entitetski nivo.

Stoga je prostor za djelovanje protivnika ovakvih odluka znatno sužen, budući da je njihov najveći utjecaj do sada bio upravo na lokalnom nivou.

Početak eksploatacije već najavljen za kraj 2026.

Iako koncesija još nije odobrena, investitori već govore o početku komercijalne eksploatacije krajem 2026. godine, uz ulaganja od nekoliko stotina miliona eura u prvoj fazi.

Planirano je da se sirovina iz Lopara transportuje na preradu u Njemačku, gdje bi se proizvodio litij-hidroksid namijenjen evropskoj automobilskoj industriji.

U tom lancu ključnu ulogu ima partnerstvo Arcorea s kompanijom Rock Tech Lithium, koja već razvija pogone za preradu litija u Njemačkoj.

Švicarska firma i Mađarska – ko šta radi

Važan dio priče je i uloga Mađarske. Riječ je o istom projektu s jasno podijeljenim ulogama:

• Arcore AG (Švicarska) – nosilac istraživanja, tehnologije i formalnog zahtjeva za koncesiju;

• Mađarska – glavni finansijski i politički partner, kroz državne fondove i banke;

• Evropska autoindustrija – krajnji korisnik litija, preko Njemačke i Mađarske.

Mađarska vlada planira uložiti oko 500 miliona eura tokom 2026. godine u mineralni sektor Republike Srpske, u okviru šire strategije premijera Viktor Orbán da Mađarsku pretvori u evropsko središte proizvodnje baterija.

Ovaj angažman dio je i šireg političkog sporazuma Budimpešte i vlasti RS-a.

Ekološki otpor i strahovi

Paralelno s ekonomskim ambicijama, projekat se suočava s jakim ekološkim otporom. Građani Lopara, ali i šire regije, strahuju od zagađenja podzemnih voda, upotrebe sumporne kiseline u procesu prerade, dugoročnog uništavanja prirode Majevice.

Ekološke organizacije već su najavile daljnje proteste i pravne bitke, upozoravajući na iskustva iz Srbije, gdje je projekat Rio Tinta u dolini Jadra obustavljen upravo zbog ekoloških razloga.

Godina odluke

Iako vlasti ovaj projekat opisuju kao “istorijsku razvojnu šansu”, jasno je da se BiH nalazi pred jednom od najvažnijih odluka u novijoj ekonomskoj istoriji.

Hoće li litij s Majevice postati temelj novog industrijskog razvoja ili simbol propuštene prilike i ekološkog rizika – odgovor bi mogao stići već u narednim mjesecima.

Preuzimanje teksta dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba

The post Prelomna godina za BiH: Sprema se odluka o litiju, milijarda na stolu appeared first on Biznis Info.

Riječ je o projektu brze saobraćajnice od petlje Bratešići do sela Vrijesno, koji prolazi kroz opštine Budva i Kotor, a detalji su navedeni u Elaboratu o procjeni uticaja na životnu sredinu koji je Monteput krajem prošle godine dostavio Agenciji.

Trasa duga 14,4 kilometra

Planirana obilaznica biće duga 14,44 kilometra, a projektovana brzina kretanja iznosi 100 kilometara na sat. Trasa počinje na petlji Bratešići, gdje se spaja s Jadranskom magistralom, zatim prolazi kroz područje Lastve Grbaljske, Maina i Markovića, pored naselja Stanišići i Kuljače, te završava u blizini sela Vrijesno.

Prema planskoj dokumentaciji, na ovoj dionici predviđena je izgradnja:

• 11 mostova, ukupne dužine oko 4,7 kilometara po svakoj strani

• dva dvocijevna tunela, ukupne dužine oko 4,3 kilometra po strani

Naplata putarine planirana je na petlji Lastva Grbaljska, gdje će biti obezbijeđeno 4+4 naplatna mjesta, uz dodatna naplatna mjesta na svim uključenjima i isključenjima, čime se uspostavlja zatvoren sistem naplate.

U zoni naplatne rampe predviđen je i prostor za vozila koja prevoze opasne materije. Baza za održavanje saobraćajnice biće smještena u blizini petlje Lastva Grbaljska, dok odmorišta i benzinske pumpe nisu planirani na ovoj dionici.

Tender vrijedan skoro 240 miliona eura

Monteput je sredinom oktobra raspisao tender vrijedan 237,48 miliona eura, kojim se traži kompanija za izradu glavnog projekta i izvođenje radova na osam kilometara brze saobraćajnice, na potezu od Markovića do Lastve Grbaljske, izvijestile su podgoričke Vijesti.

Rok za dostavljanje ponuda više puta je produžavan, a tender traje do kraja februara, dok je planirano da izgradnja traje četiri godine.

Izvršni direktor Monteputa Milan Ljiljanić ranije je izjavio da je ova dionica saobraćajno najpotrebniji projekat u Crnoj Gori, s obzirom na velike gužve tokom turističke sezone. Prva faza tendera odnosi se na samu izgradnju saobraćajnice, dok će se instalacije, opremanje tunela, komandni centri i sistem naplate realizovati u drugoj fazi.

Rušenje objekata i kompenzacije

U Elaboratu se navodi da će realizacija projekta podrazumijevati rušenje i uklanjanje određenog broja objekata, iako se ne precizira tačan broj ni lokacije.

Ističe se da je u takvim slučajevima predviđeno:

• obezbjeđivanje alternativnih lokacija

• finansijska kompenzacija

• tzv. socijalna i komercijalna rehabilitacija za domaćinstva i poslovne subjekte pogođene projektom

Kompenzacije će se odnositi i na restrukturiranje imovine i uređenje prilaza koji budu poremećeni izgradnjom saobraćajnice.

Javna rasprava i rok za primjedbe

Agencija za zaštitu životne sredine primaće pisane primjedbe i mišljenja do 9. februara ove godine.

Zainteresovani građani uvid u dokumentaciju mogu ostvariti u prostorijama Agencije, kao i u nadležnim sekretarijatima opština Budva i Kotor.

The post Sprema se mega projekat u Crnoj Gori: Budva dobija obilaznicu appeared first on Biznis Info.

Ko je Danieli Grupa

Danieli Grupa, sa sjedištem u Italiji, ubraja se među vodeće svjetske kompanije u oblasti projektovanja i proizvodnje opreme za čeličane i valjaonice. Riječ je o kompaniji s tradicijom dužom od 100 godina, koja posluje na svim kontinentima i važi za jednog od tehnoloških lidera u industriji čelika.

Danieli je posebno poznat po razvoju savremenih, energetski efikasnih i ekološki prihvatljivih rješenja, koja se sve češće koriste kao alternativa klasičnoj proizvodnji čelika.

Razgovori o novoj tehnologiji i velikoj investiciji

Tokom sastanka u Zenici razgovaralo se o strateškim projektima i mogućnostima saradnje, s posebnim fokusom na uspostavljanje nove linije proizvodnje čelika zasnovane na elektrolučnoj peći.

Ova tehnologija danas predstavlja standard u modernoj proizvodnji čelika, jer omogućava:

• znatno nižu potrošnju energije

• smanjenje emisija štetnih gasova

• veću fleksibilnost proizvodnje

Prema dostupnim informacijama, razmatrana je i potencijalna investicija u izgradnju potpuno nove željezare, što bi bio jedan od najvećih industrijskih zahvata u regiji u posljednjih nekoliko decenija.

Ekološki zaokret za Zenicu

Posebno je naglašeno da bi realizacija ovakvog projekta značila postepeno gašenje integralne proizvodnje čelika, uključujući pogone aglomeracije, visoke peći i BOF čeličane.

Takav zaokret doveo bi do:

• značajnog smanjenja emisija štetnih gasova i prašine

• boljeg usklađivanja sa savremenim ekološkim standardima

• poboljšanja kvaliteta života za lokalno stanovništvo

Ovaj aspekt projekta posebno je važan za Zenicu, grad koji se decenijama suočava s ozbiljnim problemima zagađenja zraka.

Uloga nauke i obrazovanja

Sastanku su prisustvovali i predstavnici Instituta “Kemal Kapetanović”, s kojima se razgovaralo o saradnji u oblasti obrazovanja, stručnog usavršavanja i povezivanja industrije s akademskom zajednicom.

Cilj je stvaranje temelja za održivu industriju, koja bi istovremeno osigurala nova radna mjesta, razvoj znanja i zaštitu okoliša.

Teška situacija u Željezari Zenica

Podsjetimo, Željezaru Zenica nedavno je preuzela Pavgord grupacija iz Foče, ali je javnost upoznata i s ozbiljnim finansijskim problemima kompanije. Zbog ogromnih dugovanja, ranije je najavljena i mogućnost pokretanja stečajnog postupka.

U tom kontekstu, interes jedne od najmoćnijih svjetskih kompanija u sektoru čelika mnogi vide kao potencijalni spas za zeničku industriju, ali i kao šansu za potpuno novi početak.

Preuzimanje teksta dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba

The post Stiže spas za Zenicu: Italijani pregovaraju o gradnji nove željezare appeared first on Biznis Info.

Zabrana se odnosi na bilborde, autobuska stajališta, javne ekrane i druge gradske oglasne površine, dok oglašavanje unutar trgovina, restorana i na privatnim objektima nije obuhvaćeno ovom mjerom.

Šta je tačno zabranjeno

Prema odluci Gradskog vijeća Amsterdama, u javnom prostoru više neće biti dozvoljene reklame za:

• mesne proizvode

• proizvode i usluge povezane s fosilnim gorivima

• određene oblike visoko-emisijskog transporta, poput avio-putovanja i krstarenja

Mjera se nadovezuje na ranije odluke kojima je Amsterdam već ograničio oglašavanje fosilnih goriva, a sada je lista proširena i na meso zbog njegovog uticaja na klimu i okoliš.

Zašto meso?

Gradske vlasti se pozivaju na podatke prema kojima industrijska proizvodnja mesa značajno doprinosi emisijama stakleničkih gasova, ali i na zdravstvene aspekte prekomjerne konzumacije crvenog mesa.

Cilj zabrane nije direktna zabrana konzumacije mesa, već smanjenje njegove promocije u javnom prostoru, slično ranijim mjerama koje su u mnogim zemljama uvedene za duhan i alkohol.

Nova pravila stupaju na snagu od maja 2026. godine, što znači da oglašivači i zakupci gradskih oglasnih površina imaju prelazni period da prilagode svoje kampanje.

Burne reakcije i kritike

Odluka je izazvala žestoke rasprave. Dok ekološke organizacije i dio javnosti pozdravljaju potez kao hrabar korak ka održivijem gradu, predstavnici prehrambene industrije i pojedini političari upozoravaju na:

• ograničavanje tržišnih sloboda

• potencijalni presedan koji bi mogao dovesti do daljnjih zabrana

• selektivni pristup proizvodima koji se proglašavaju “nepoželjnima”

Širi evropski kontekst

Amsterdam nije jedini grad koji razmatra restrikcije oglašavanja proizvoda s velikim klimatskim otiskom. Slične rasprave vode se i u drugim evropskim gradovima, posebno kada je riječ o fosilnim gorivima, automobilima s visokim emisijama i avio-saobraćaju.

Odluka nizozemske prijestolnice mogla bi poslužiti kao test-slučaj za druge gradove i zemlje koje pokušavaju povezati klimatske ciljeve s urbanim politikama.

Šta to znači za biznis

Za kompanije iz prehrambenog sektora ova odluka znači:

• promjenu marketinških strategija

• veći fokus na digitalne kanale i privatne prostore

• potencijalno jačanje promocije alternativnih i biljnih proizvoda

Istovremeno, mjera pokazuje kako klimatska politika sve direktnije utiče na oglašavanje i poslovne modele, što je trend koji će se u Evropi vjerovatno dodatno širiti.

Preuzimanje teksta dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba

The post Amsterdam zabranio reklame za meso: Burne reakcije appeared first on Biznis Info.