S događaja je poručeno da asistivne tehnologije moraju biti prepoznate kao temeljno ljudsko pravo, a ne kao privilegija ili oblik humanitarne pomoći.

Veća samostalnost

„Asistivne tehnologije pitanje su dostojanstva i jednakih prava. U funkcionalnim sustavima pomagala se dodjeljuju na temelju individualne procjene potreba, redovito se obnavljaju i prate tehnološki razvoj, jer se promatraju kao ulaganje u aktivno sudjelovanje građana, a ne kao proračunski trošak,“ istaknula je Senija Okić, profesorica historije u Centru za slijepu i slabovidnu djecu u Sarajevu.

Ukazano je i na to da su u BiH asistivne tehnologije često nedostupne zbog visoke cijene, PDV-a i carina, ali i zbog izostanka sustavne potpore i strateškog planiranja.

Posebno je istaknuto da se kod gluhih osoba prepreke najčešće javljaju u području komunikacije, s obzirom na to da je riječ o invaliditetu koji nije vidljiv, ali u društvu temeljenom na informacijama ima dalekosežne posljedice.

Unapređenje kvaliteta života

„Savremeni digitalni slušni aparati danas značajno unapređuju kvalitet života i omogućavaju djeci i odraslima aktivno učešće u obrazovanju i društvu. Međutim, uz pomagala, jednako je važno učiniti okruženje pristupačnim – od pisanih obavještenja do osnovnog razumijevanja i korištenja znakovnog jezika, jer se povjerenje gradi kroz vidljiv trud i poštovanje,“ naglasila je Jasminka Proho, tumačica znakovnog jezika i socijalna radnica Udruženja gluhih Kantona Sarajevo.

Naglašeno je da asistivne tehnologije u BiH više ne smiju biti marginalna tema. Tim povodom, organizacije osoba s invaliditetom i Caritas Bosne i Hercegovine uputile su poziv parlamentarcima na svim razinama vlasti da razmotre i podrže preporuke Trećeg kongresa osoba s invaliditetom u BiH.

„Te preporuke nude konkretan i provediv okvir za unaprjeđenje javnih politika u području asistivnih tehnologija“, naglasila je Sunita Hotić, asistentica projekta u Caritasu BiH, upozorivši da se osobe s invaliditetom u praksi i dalje suočavaju s brojnim sustavnim preprekama.

Brojne sustavne prepreke

„One započinju već na administrativnoj razini – postupci za ostvarivanje prava na pomagala složeni su, dugotrajni i neujednačeni, dok je financiranje uglavnom vezano isključivo uz sustav zdravstvenog osiguranja. Dodatni problem predstavlja i činjenica da se određena asistivna pomagala uopće ne mogu nabaviti u BiH, čime se osobe s invaliditetom dovode u neravnopravan položaj u odnosu na europske standarde. Takva praksa nije u skladu s obvezama koje su institucije preuzele ratifikacijom Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom,“ naglasila je Hotić.

Zaključeno je da preporuke Trećeg kongresa osoba s invaliditetom predstavljaju zajednički stav organizacija osoba s invaliditetom i jasan temelj za unaprjeđenje javnih politika u području asistivnih tehnologija, te su parlamentarci pozvani da ih prepoznaju kao polazišnu točku za zakonodavne i institucionalne promjene koje vode prema inkluzivnijem društvu u kojem su asistivne tehnologije dostupne svima kojima su potrebne.

Događaj „Tehnologija koja mijenja život“ realiziran je u okviru projekta DISC, kao dio kampanje „Asistivna tehnologija za samostalan život“. Projekt provodi Caritas BiH u suradnji s Udrugom Vedri osmijeh, Udruženjem slijepih Kantona Sarajevo, Savezom slijepih Republike Srpske i Unijom organizacija osoba s invaliditetom u BiH. Projekt financira Europska unija, a sufinanciraju Federalno ministarstvo rada i socijalne politike i Caritas Slovenije, s ciljem jačanja kapaciteta organizacija osoba s invaliditetom i unaprjeđenja njihova položaja u društvu.

The post Asistivne tehnologije su pravo, a ne privilegija appeared first on Biznis Info.

Za osobe s invaliditetom asistivna pomagala nisu dodatak zdravstvenoj njezi, već preduvjet za kretanje, komunikaciju, obrazovanje, zapošljavanje i samostalan život. Ona ne povećavaju komfor, već omogućavaju osnovnu funkcionalnost. Ipak, u praksi u BiH ne postoji stabilan, predvidiv i održiv mehanizam njihove dostupnosti, a prava su fragmentirana i vezana za projektne i donatorske cikluse.

Iako je BiH ratificirala Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom, koja dostupnost asistivne tehnologije jasno povezuje s pravom na neovisan život i slobodno kretanje, domaći institucionalni okvir ih i dalje primarno veže za sistem zdravstvene zaštite. Posljedica su ograničene liste pomagala, neujednačena praksa među entitetima i kantonima te izostanak individualne procjene stvarnih potreba korisnika.

Kada kolica nisu terapija, nego sloboda

Za osobe koje koriste invalidska kolica, sistem u pravilu nudi jedno, standardizirano rješenje – mehanička kolica – bez obzira na stil života, radne obaveze ili obiteljske okolnosti. Ne uzima se u obzir ni činjenica da ih osobe s mišićnom distrofijom često ne mogu koristiti, niti da su mehanička kolica izrazito nepraktična, pa i neupotrebljiva u svakodnevnom okruženju.

„Električni skuter nije samo moje pomagalo. On je moja sloboda,“ ističe Almir Šahmanija, direktor Udruženja distrofičara Kantona Sarajevo i predsjednik Vijeća za osobe s invaliditetom FBiH, koji koristi električni skuter. „Bez njih ne mogu otići na posao, izaći iz kuće ili ravnopravno sudjelovati u društvu. Električni skuter ovog tipa u BiH uopće ne možete kupiti, do njega dolazite kroz projekte, donacije ili vlastitim sredstvima, ako ih uopće imate.“

Ovakav model jasno pokazuje da se asistivna pomagala i dalje promatraju kao jednokratna socijalna intervencija, a ne kao dugoročno ulaganje u samostalnost, zapošljivost i aktivno sudjelovanje građana u društvenim i ekonomskim tokovima.

Pomagala koja ne postoje na tržištu

Situacija je dodatno alarmantna kada je riječ o slijepim i slabovidnim osobama. Bijeli štap, jedno od najosnovnijih pomagala za samostalno kretanje, u BiH praktično ne postoji na tržištu.

„Zvuči nevjerojatno, ali bijeli štap kao ni jedno drugo pomagalo ne možete jednostavno kupiti. Dobijete ih ako imate sreće, kroz udruženje ili projekat iz inostranstva,“ kaže Fikret Zuko, direktor Udruženja slijepih Kantona Sarajevo i predsjednik Vijeća za osobe s invaliditetom u BiH. „Bez štapa ne gubite samo orijentaciju, već i sigurnost, samopouzdanje i pravo na samostalno kretanje.“

U mnogim zemljama suvremene asistivne tehnologije kao što su aplikacije za navigaciju, čitači teksta, prilagođeni pametni telefoni, predstavljaju standard. Isto važi i za napredna tehnička rješenja poput specijalnih odijela koja omogućavaju stabilizaciju trupa, podršku oslabljenim mišićnim grupama, smanjenje umora i produženje funkcionalne samostalnosti osoba s neuromišićnim oboljenjima.

U BiH su ovakva rješenja često nedostupna zbog visoke cijene, PDV-a i carina, ali i zbog potpunog izostanka sistemske podrške i strateškog planiranja u ovoj oblasti.

Od projekata ka sistemu

U funkcionalnim sistemima asistivna pomagala se dodjeljuju po osobi, a ne „po projektu“. Procjena se vrši individualno, u skladu s potrebama, životnim okruženjem i navikama korisnika, a pomagala se redovno obnavljaju i usklađuju s tehnološkim razvojem. Ona su dostupna na tržištu i oslobođena dodatnih financijskih opterećenja, jer se promatraju kao investicija u aktivno sudjelovanje građana, a ne kao budžetski trošak.

U BiH, nasuprot tome, pravo na pomagalo je često privremeno i uvjetovano trajanjem projekta ili dostupnošću donatora. Na taj način odgovornost države se sistemski prebacuje na humanitarni sektor, dok se osnovna ljudska prava pretvaraju u pitanje sreće, upornosti i administrativne izdržljivosti.

Na ove strukturne slabosti ukazuje i kampanja „Asistivna tehnologija za samostalan život“, koja se provodi u okviru projekta DISC. Cilj kampanje je strateško pomjeranje fokusa sa sažaljenja i ad hoc rješenja na jasnu institucionalnu odgovornost. Kampanju provodi Caritas BiH, u suradnji s Udrugom Vedri osmijeh, Udruženjem slijepih Kantona Sarajevo, Savezom slijepih Republike Srpske i Unijom organizacija osoba s invaliditetom u BiH, uz finansijsku potporu Europske unije, Federalnog ministarstva rada i socijalne politike i Caritasa Slovenije.

„Osobe s invaliditetom ne traže sažaljenje,“ poručuje Zlatko Malić, voditelj projekta u Caritasu BiH. „Traže sustav koji razumije da samostalnost košta manje od isključenosti.“

U okviru kampanje upućen je i jasan apel parlamentarcima na svim razinama vlasti da se uklone administrativne i financijske barijere, uvede obvezna individualna procjena potreba te ukinu PDV i carine na asistivna pomagala.

“Asistivna pomagala nisu luksuz. Ona su temelj ravnopravnosti i jasan pokazatelj zrelosti društva koje dosljedno poštuje prava svih svojih građana,” zaključuje Malić.

The post Asistivna pomagala za osobe s invaliditetom u BiH: Samostalnost je ulaganje, isključenost je trošak appeared first on Biznis Info.

Događaj je održan 8. siječnja 2026. godine u Sarajevu, s ciljem ne samo predstavljanja kampanje, nego i otvaranja dijaloga s medijima o ključnim pitanjima za osobe s invaliditetom te poticanja snažnije i kontinuirane medijske podrške ovim temama.

Jačanje svijesti

Kampanja „Asistivna tehnologija za samostalan život“ usmjerena je na jačanje svijesti javnosti, medija i institucija o presudnoj važnosti asistivnih tehnologija i pomagala kao temeljnog preduvjeta za samostalan život, obrazovanje, zapošljavanje i punu društvenu uključenost osoba s invaliditetom. Ključna poruka kampanje je jasna: asistivna tehnologija nije privilegija niti luksuz – ona je osnovno ljudsko pravo i nužan uvjet ravnopravnosti.

Predstavnici Caritasa BiH istaknuli su da bez sustavne institucionalne podrške i osiguravanja dostupnih, kvalitetnih i prilagođenih asistivnih tehnologija nije moguće govoriti o stvarnoj inkluziji. O značaju asistivne tehnologije iz perspektive svakodnevnog života govorio je Almir Šahmanija, direktor Udruženja distrofičara Kantona Sarajevo i predsjednik Vijeća organizacija OSI Federacije BiH, naglasivši da pomagala često znače razliku između ovisnosti i samostalnosti, između izolacije i aktivnog sudjelovanja u društvu.

Fikret Zuko, direktor Udruženja slijepih Kantona Sarajevo i predsjednik Vijeća organizacija OSI BiH, predstavio je preporuke i zahtjeve upućene institucijama koje se odnose na unapređenje dostupnosti asistivnih pomagala, ističući potrebu jasnih politika, stabilnog financiranja i odgovornosti institucija.

U neformalnom dijelu događaja otvorena je široka diskusija s novinarima o položaju osoba s invaliditetom u BiH, pristupačnosti u svakodnevnom životu, ali i u savremenim i izvanrednim okolnostima, poput ekstremnih vremenskih uvjeta, funkcioniranja institucija, obrazovanju, zdravstvu i održivosti rada organizacija OSI. Događaj je pokazao da mediji imaju sluha za ove teme, razumiju njihovu društvenu važnost te žele biti dio rješenja.

Mediji – ključna karika u lancu inkluzije

Organizatori su naglasili da su mediji ključna karika u lancu inkluzije – jer bez njihovog kontinuiranog praćenja, informiranja javnosti i ukazivanja na probleme i rješenja, napredak je sporiji. Upravo zato ovaj susret je bio prilika za jačanje suradnje, otvaranje prostora za međusektorsko povezivanje i zajednički rad na boljoj vidljivosti tema važnih za osobe s invaliditetom kao i na promociji inkluzije uopće.

Događaj je realiziran u okviru projekta DISC, koji provodi Caritas BiH u suradnji s Udrugom Vedri osmijeh, Udruženjem slijepih Kantona Sarajevo, Savezom slijepih Republike Srpske i Unijom organizacija osoba s invaliditetom u BiH. Projekt financira Europska unija, sufinancira Federalno ministarstvo rada i socijalne politike i Caritas Slovenije, a provodi se s ciljem jačanja kapaciteta organizacija osoba s invaliditetom i unapređenja njihovog položaja u društvu. (caritas.ba)

The post Mediji kao partneri inkluzije: Predstavljena kampanja „Asistivna tehnologija za samostalan život“ appeared first on Biznis Info.